Susjedi BiH se uveliko naoružavaju što otvara pitanje sigurnosti njihovih susjeda. Jedan od susjeda ove dvije države je BiH koja zbog svoje specifičnosti ne može da se naoružava kao Srbija i Hrvatska.
Avioni Rafael su posljednji u nizu koji su došli u bh. susjedstvo, Srbiju. Prilikom susreta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i Emmanuala Macrona istaknuta je važnost odnosa Srbije sa Zapadom što otvara mnoga pitanja.
O tome šta ova saradnja Srbije sa Zapadom, u prvom redu ona vojna, znači za BiH za Hayat.ba su govorili Admir Lisica, direktor Instituta za geopolitička istraživanja – GEOPOL, i Đuro Kozar, vojno-politički analitičar.
Srbija i Hrvatska se naoružavaju. Kupuju avione i drugu vojnu opremu a sve pod izgovorom da se zanavlja dotrajala vojna oprema. Šta ove nabavke naoružanja zapravo znače?
Kozar: Srbija i Hrvatska kupovinom aviona Rafael i kupovinom Himarsa žele da nastave trku u naoružavanju kako ne bi bilo rebalansa između njih. BiH ne može učestvovati u toj trci jer nema finasijskih ni političkih mogućnosti. Jednostavno imamo takvo nedostatno finansiranje OS koje ne dozvoljava modernizaciju naoružanja. Imamo oružje koje smo dobili kao donaciju od prijateljskih zemalja u sklopu Partnerstva za mir.
Lisica: Govore nam da se BiH nalazi u jednom obruču gdje susjedne politike dobijaju jednu vrstu potpore. Francuska naoružava Srbiju gdje su dogovorili određene dodatne sporazume. Također, Scholz je boravio u Srbiji te time udovoljava Srbiji koja na taj način opskrbljuje vlastite kapacitete. Jasan je to dokaz da se nalazimo između dvije velikodržavne politike što nije dobro za BiH posebno jer smo prije 30-ak godina imali agresiju i imali smanjen vojni kapacitet. Ovdje imamo neravnopravnu borbu gdje je nemoguće kupiti naoružanje ovakve vrste u BiH.
U kojoj mjeri je ovo naoružavanje prijetnja po BiH, regiju ali i cijeli kontinent?
Kozar: Kada god neka država nabavlja najmoderniju tehnologiju to je prijetnja susjedima bez obzira ko su susjedi. Svako borbeno sredstvo za odbranu može se upotrijebiti i za agresiju. Mi se ne trebamo plašiti jer imamo EUFOR i NATO štab a sad imamo vježbu „Brzi odgovor“. Ja bih rekao da je šteta što susjedi ne poštuju Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja koji je potpisan u Firenci a koji je 2014. proširen aneksima. Radi se o kontroli konvencionalnog oružja. U međuvremenu su se pojavile nove vojne tehnologije koje nisu obuhvaćene ovim sporazumom te susjedi imaju dronove, haubice i raketne sisteme što nije predviđeno ovim sporazumom.
Lisica: Mi ne možemo tek tako posmatrati šta se dešava. Kada god se neko naoružava to je neka poruka. BiH nije ta koja je odlazila na druga mjesta da osvaja. Konkretno, Bošnjaci nikada nisu prijetili nikome da će ući u njihovu državu. Ove dvije države nemaju potrebu da se plaše BiH. Oni će reći da se naoružavaju zbog sebe. Ali se treba pitati od koga se boje. Jačanje vojnih kapaciteta nije poželjno posebno u ovakvoj regiji kao što je Zapadni Balkan.
Srbiju su nedavno posjetili Macron i Scholz koji su istakli važnost saradnje njihovih država sa Srbijom. Kakvu nam to poruku europski lideri šalju ovakvim ponašanjem? Da li to znači da su zapravo Srbija, Hrvatska i Albanija lideri ove regije sa kojima će se dogovorati budućnost ovog prostora?
Kozar: Zapadne zemlje, Njemačka i Francuska veoma revnosno posmtraju događaje i gledaju koju zemlju da posjete. Došli su da podrže Srbiju da uđu u EU. U isto vrijeme su im dali negativne bodove zbog neuvođenja sankcija Rusiji. To je vjerovatno stvar zapadnih sila da se Srbija odvoji od Rusije jer Rusija ne može da isporučuje oružje pod sankcijama. Na neki način se Srbija odvojila od Rusije što se tiče naoružanja. Zapadna Europa sa velikom pažnjom posmatara šta se događa u Srbiji jer ima primat na Zapadnom Balkanu te je treba na neki način kontrolisati. Srbija uvodi obavezni vojni rok od dva i po mjeseca što je nešto novo.
Lisica: Očigledno se daje prednost tim državama. Sa druge strane, njemačko-francuski interes je uvijek bio prisutan. Oni se interesiraju za ovo područje. I oni se još više približavaju Srbiji. Francuska je podilazila Srbiji protiv interesa BiH pod vodstvom Midterana. Srbija se favorizuje a Njemačka je to iskoristila i prva došla u njen zagrljaj. A Srbija se jednostavno nudi Zapadu. A teško će moći da koketira sa Zapadom na ovakav način. Ovakva Srbija treba Zapadu. Pitanje je šta će dobiti zauzvrat. Nadam se da njihov očigledan gubitak Kosova neće nadomjestiti u kontekstu bh. entiteta RS.
Podrivanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH je očigledno od strane hrvatskih i srpskih lidera preko njihovih proxija u BiH ali i Rusije. Da li ovo naoružavanje može ugroziti BiH? Kakva je budućnost BiH na putu euroatlanskih integracija?
Kozar: Po mom mišljenu to neće nikako uticati na teritorijalni integritet i nezavisnost. BiH nije članica NATO-a ali je na određeni način pod njenim kišobranom. U tom smislu može biti mirna. Nisam do sada shvatio da Srbija može imati teritorijalnu aspiraciju prema BiH. Ali su neke svoje kasarne približili BiH kao što je ona u Loznici i Priboju. Ali to je njihova unutrašnja stvar. Hrvatska je članica NATO-a a NATO je prijatelj BiH i ne bi dozvolio da se na bilo koji način ugrozi BiH.
Lisica: Ovdje imamo jedan odnos snaga gdje HDZ provodi politiku HDZ-a Hrvtaske. SNSD provodi ono što želi Vučić. Poprilično su srpski i hrvatski narod orijentirani prema Zagrebu i Beogradu. Uvijek dajem prednost NATO putu iako ni on ne daje potpunu sigurnost. Iako je primjetan porast srpskog nacionalizma ne možemo očekivati neku vrstu sukoba u Crnoj Gori jer su ipak članica NATO-a. Imamo srpsku i hrvatsku stranu koju ne zanima BiH a bošnjačka strana je čini se izgubljena vjerovatno pod pritiskom što ne smije biti nikakav izgovor. Iako smo većinom ljuti na naše političare, trebamo ipak biti ljuti i na međunarodne političare koji bi trebali da razumije situaciju u BiH ali to ne čine.
