U Hrvatskoj se u kraj stalo IPTV mafiji za koju se sumnja da je godišnje ilegalno prihodovala 6 miliona eura. Na sva upozorenja nadležnim inspektoratima u BiH, državnom tužilaštvu, upozorenju prema internet oglašivačima – svi su ostali slijepi i nijemi. IPTV mafija u BiH inkasira oko 18 miliona maraka ilegalnog novca. Šteta je nanesena i medijima i državi. Zakoni su jasni, ali se ne primjenjuju. Zašto država šuti na očiti kriminal?
„Zdravo kako ste? Zdravo. Jesam li dobio IPTV provajdera. Jeste izvolite. Molim vas, pošto sam dobio svakakvih informacija i ne znam o čemu se radi , samo da mi kažete o čemu se radi i kakve su pogodnosti? Vidite, ja vam mogu ako imate broj mobitela na viber, daću vam uputu koju aplikaciju da skinete besplatno. Ja ubacim listu kod sebe u kući preko kompjutera. Nema papira, nema ugovora, dolaženja kući, ništa. Ja u svojoj kući ubacim listu i vi gledate bez ikakvih problema."
Ovakvih ponuda je na stotine, i plaćaju se na različite načine. Ne plaća se porez državi niti autorska prava. To je bogaćenje na teret medijskih profesionalaca.
"Dva su načina distribucije toga, jedan gdje ljudi prodaju uređaje, boksove, koji dolaze u BiH. Prvo pitanje kako neko ko je fizičko lice može uvesti većinu toga, kako to prođe carinu. Ko otključava kanale i kako to distribuira?“- pita Sanjin Bečirbegović član Udruženja novinara i medijskih radnika "Nino Ćatić", a koji je i sam pisao RAK-u, ali nikada odgovor nije dobio.
Pojedinci ili grupe organizuju se i kradu signale određenih TV kanala. Potom koriste specifičnu opremu i dekriptuju, razbijaju zaštite signala, a onda ih prosljeđuju kao svoje vlasništvo putem IPTV platforme i nude njihovo gledanje za određeni novčani iznos – pretplatu. U izvršenju krivičnog djela učestvuju i prodavač i kupac.
„Je li to legalno, nelegalno, kako se to vodi? Hajmo reć, nije legalno, nije ni nelegalno ali nije baš ni legalno jer trenutno ne plaćamo porez na to, nije država uvela.“
IPTV je ilegalan što potvrđuje i Krivični zakon u Članu 245. Svako ko se bavi distribucijom nekriptovanog satelitskog signala, vrši promet, dekodiranje i slično – kazniće se novčanom ili kaznom zatvora do 3 godine. I naredni član govori o odgovornosti onih koji primaju iste te signale, koji pristaju na nelegalan način emitovanja, distribucije TV i programskih kanala. Kazna je novčana ili do 6 mjeseci zatvora.
U konačnici, na godišnjem nivou neoporezovano se inkasira oko 18 miliona maraka. Na gubitku su medijski radnici ali i država.
"Sama država koliko tu gubi poreza, koliko gube mediji koji proizvode program, pa se nelegalno distribuira, plaćaju porez, uložili su novac, plaćaju doprinose, nemaju dobiti od toga“, kaže Bečirbegović.
Poput drugih privatnih televizija, i naša se obraćala Inspektoratu, upozoravali smo OLX.ba, prijavljivali Tužilaštvu BiH ... Sve uzalud. Problem se nije riješavao, a nadležne institucije nisu imale sluha stati u kraj kriminalu.
"meni je iznanađujuće da u ovoj situaciji ne reaguju institucije, inspekcije , policija, tužilaštva, instituta za intelektualno vlasništvo , ali i RAK koa u svom mandatu ima zaštitu novinara, medija koji su dobili legalne dozvole za rad na medijskom tržištui BiH“, poziva Borka Rudić generalni sekretar Udurženja "BH novinari".
Računica je jasna – organizatori ovog krivičnog djela mjesečno oprihoduju minimalno 1.500.000,00 maraka. Na godišnjem nivou riječ je o iznosu 18.000.000,00 KM ili većem.I dok političari godinama pozivaju na poštivanje medija, medijskog rada i sloboda, postavlja se pitanje – da li su to samo riječi, jer nikakvih dijela konkretno nema. I to godinama. Da su mediji i autorska prava u BiH i dalje nezaštićeni, potvrđuje upravo ovaj primjer.
(E.Ahmetašević)