Hrvatski travel bloger Kristijan Iličić nedavno je objavio kako je posjetio zatvor u mjestu Sednaja u Siriji, koji je 30 kilometara od Damaska izgradio režim predsjednika Hafiza al-Assada 1987. godine.
Kako je naveo, "ovo mjesto je bila najmračnija tačka, najcrnija mrlja i najveći poraz ljudskosti u historiji Sirije".
- Hafiz je bio nemilosrdan, a njegov sin Bašar je pokazao đavolje lice. Od početka sirijskog rata 2011. na ovom je mjestu zatvorio, mučio, ubijao, zlostavljao desetke hiljada ljudi. Procjena je da je ubio najmanje 30 hiljada ljudi. Stotine hiljada ljudi su nestale za njegova režima. Razmjeri ovog pakla u zatvoru Sednaja još nisu posve sagledani, ali na svjetlost dana je preko preživjelih izbila nevjerovatna količina groznih priča o boravku u ovoj "klaonici ljudi" kako su taj zatvor godinama zvali u Siriji. Svrha ovakve bestijalnosti bila je poticanje straha kojim je Al-Asadov režim maltretirao vlastiti narod. Svi su znali ako samo zucnu da će završiti ovdje. Njegovo oružje je bilo strah. Kakav je to um? Šta je sve spreman napraviti da ostane na vlasti i koliko mu je vlasti doista bilo potrebno? Je li mislio da će zauvijek živjeti? - naveo je Iličić.
Dalje se zapitao "kakvo je to ludilo u glavi takvih diktatora".
- A kako je bilo unutra? Ove slike će vam reći mnogo, a to nije niti 10 posto svega što su ljudi ovdje prolazili. I po tridesetorica u jednoj prostoriji s jednim WC-om, imali su deke i spavali na podu, mnogi nisu ni imali WC nego su urinirali u vrećice. Bili su u tim betonskim bunkerima bez svjetlosti, preživljavali. Mučeni. Svako toliko su vješali ljude. Neki su zatvorenici u zatvoru proveli mnoge godine, desetljeća. Teško mi je to uopće zamisliti. Koliki je to očaj, muka, svakodnevni strah i pitanje - je li mi ovo danas posljednji dan? Možda nisu niti znali koliko je dana prošlo u tome mraku? I opet, u svemu tome neki su u sebi pronašli snagu da ipak prežive, pa čak i tolike godine i ugledaju svjetlost dana - napisao je Iličić.
Kako dalje navodi, hodajući tim prostorijama ga je prolazila jeza.
- Zatvor je imao mnoge razine i skrivene ćelije. Kad su stigle oslobodilačke snage počeli su probijati zidove i betonske podove u potrazi za skrivenim komorama. Mnoge su porodice došle tražiti svoje nestale.
Danima su stajali pred zatvorom samo da dobiju bilo kakvu informaciju o svojim najmilijima.
Sada je najveći izazov dokumentirati tačno što je režim radio svojim žrtvama. U zatvor su došli volonteri koji pokušavaju sačuvati i sabrati dokumente iz Sednaje. Dokumente koje je režim u bijegu pokušao uništiti, ali nije stigao koliko su brzo napredovale oslobodilačke snage.
Šokiran sam zlom koje se ovdje nastanilo, koje je ovdje vladalo pola stoljeća. Šokiran sam i činjenicom da su to znali neki režimi izvan Sirije, da su neki čak i podržavali Assadovu vlast. Sirija će se sada morati suočiti sa svojim mrakom, s izdajicama među sobom, s pogledima žrtava koje ko zna hoće li ikada moći oprostiti. Siriju čeka veliko čišćenje, ono je nužno da bi se ostvarila neka bolja budućnost - zaključuje Iličić.
