Freddie Figgers je dokaz da okolnosti ne moraju da odrede ono što ćemo da budemo, već sami imamo moć da izgradimo svoju budućnost. On je sa devet godina dobio pokvareni kompjuter, koji je u njemu probudio ljubav prema tehnologiji, a to je kasnije rezultiralo time da postane pronalazač, uspješan biznismen i milioner u svijetu telekomunikacija.

Kada je imao samo jedan dan, majka ga je ostavila pored kontejnera u ruralnom dijelu Floride. Nathan i Betty May Figgers su ga pronašli i usvojili, a kada je dječak napunio osam godina, počeo je da se raspituje o svom rođenju.

Tada mu je tata Nathan odgovorio:

- Rekao mi je: "Slušaj, reći ću ti iskreno, Freddie. Tvoja biološka majka te ostavila, a Betty May i ja nismo htjeli da te šaljemo u hraniteljsku porodicu pa smo te usvojili. Ti si moj sin - priča Freddie koga su pronašli dok je bio novorođenče pored kontejnera za smeće, a ta informacija ga je tada slomila.

- Kada mi je to rekao, pomislio sam "OK, ja sam smeće" i osjećao sam se neželjeno. Ali me on tada zgrabio za ramena i rekao: "Slušaj, ne dozvoli da te to ikada pogodi" - sjeća se Freddie svog oca koji je preminuo 2014.

Njegov tata Nathan je bio domar i majstor, a sa suprugom Betty May su živjeli na farmi. Stanovali su u Kvinsiju, ruralnoj zajednici sa oko 8.000 stanovnika na sjeveru Floride, a kada su uzeli Freddia, bili su već u pedesetima. Prije toga su već odgajali mnogo siročića, ali su odlučili da usvoje i Freddiea kada je imao samo dva dana.

Freddie kaže da su mu pružili svu ljubav koju je mogao da poželi, ali je bilo problema sa drugom djecom koja su znala da budu surova.

- Djeca su me maltretirala i nazivala "Beba iz đubreta", "Dečko iz kante za smeće", "Niko te ne želi", "Ti si prljav". Sjećam se situacija kada sam izlazio iz autobusa, a da mi djeca jednostavno priđu sleđa, zgrabe me i ubace u kantu za smeće - priča Freddie, koji dodaje da ga je zbog tih događaja otac čekao na autobuskoj stanici da bi ga ispratio kući, ali su se djeca rugala i Nejtanu.

Govorili su "Ha ha, vidite, starac s kantom."

Tako su Nathan i Betty May za Freddija heroji i veliki uzori.

- Stalno sam viđao svog oca kako pomaže drugim ljudima, zastajao je na putu da bi pomogao strancima, hranio je beskućnike. Bio je nevjerovatan čovjek, onakav kakav bih ja želio da budem - priča Freddie, koji je sa ocem kao mali obilazio kontejnere kako bi pronašli neku vrijednu stvar koju bi ljudi bacili.

Tada je bilo očigledno da Freddija interesuju računari.

- Stara je izreka "Đubre jednog čovjeka je drugome blago", a ja sam oduvijek bio fasciniran kompjuterima, ali u to vrijeme nismo mogli da ga priuštimo - sjeća se Fredie.

Međutim, kada je imao devet godina, ušli su u radnju polovne robe i naišli na pokvareni računar Mekintoš.

Upornost se isplatila

- Kupili smo ga za 24 dolara i odnijeli smo ga kući, a ja sam bio izuzetno uzbuđen. Čim smo stigli, počeo sam da ga rastavljam, vidio sam dijelove koji su slomljeni. Imao sam pištolj za lemljenje, kao i radioaparate i satove, pa sam izvadio dijelove i zalemio ih na matičnu ploču - kaže Freddie, koji je poslije 50 pokušaja uspio da startuje kompjuter i to je bio moment kada je shvatio čime želi da se bavi u životu.