Visoki predstavnik Christian Schmidt požalio se sinoć da mu je žao da ga Angela Merkel nije pomenula u memoarima.
Tokom tribine u Njemačkoj on je rekao da je njegov trenutni posao produkt ideje Angele Merkel.
-Kao što je decidno spomenuo, on je bio njen izbor za ovu funkciju zbog specifičnosti zadatka i činjenice da je on bio njen čovjek od povjerenja i žao mu je što se to ne nalazi u njenim memoarima - stoji u agencijskoj vijesti emitiranoj jutros.
Kako je došlo do imenovanja Schmidta?
Od augusta 2021. godine ovaj njemački političar visoki je predstavnik u BiH.
Prije njega, na toj poziciji bio je Valentin Inzko.
Na poziciji visokog predstavnika bio je čak 12 godina!
To je, do sada, apsolutni (i neoborivi) rekord.
Svi visoki predstavnici prije njega bili su na dužnosti do 3 godine.
Paddy Ashdown je mali "izuzetak" sa mandatom od maja 2002. do januara 2006. godine.
Svi ostali su bili između 18 i 33 mjeseca na ovoj dužnosti.
Inzko je u to vrijeme već "grozničavo" tražio način da ode.
Bez podrške međunarodne zajednice, sa svakodnevnim kritikama i udarcima domaće javnosti i političara, praktično je godinama vegetirao.
Njegov Ured visokog predstavnika je bio na prisilnoj hibernaciji.
Iako je svakodnevno primao pritužbe i žalbe građana na rastuću nepravdu, korupciju, kriminal, nepotizam... sve ono u čemu već intenzivno živimo danas, ruke su mu bile vezane.
Inzko je, obzirom na tako dugi staž u BiH i vrlo dobro razumijevanje političke situacije u našoj državi, znao da su mnogi napadi domaćih političara na njega produkt dogovora ambasadora zapadnih zemalja s domaćim akterima.
...
Krajem 2020. godine osjetio je da se pojavila prilika da okonča svoju agoniju u BiH.
U Njemačkoj je čvrsto na vlasti bila Angela Merkel.
Njen koalicioni partner je, kao i uvijek, bila Kršćansko-socijalna unija. Lokalnu partiju Bavarske vodio je Markus Soder.
U jednoj od vlada Merkel bio je i Schmidt. Kao ministar za hranu i poljoprivredu. Taj mandat obilježen je velikim skandalom jer je svojeglavi Schmidt glasao suprotno zahtjevu nadređenih.
To je bilo nekih 6-7 godina prije priče u kojoj aktuelni visoki predstavnik postaje akter.
Tek, Inzko se spakovao, uskočio na avion i otišao na sastanak s Merkel.
Požalio joj se da je već 11 godina visoki predstavnik i da nema više šta raditi u BiH.
Kažu da Merkel nije bila raspoložena da se bavi tom temom, baš.
Onda je Inzko izvukao "kec iz rukava", rekao je da je bolestan i da će morati podnijeti ostavku iz zdravstvenih razloga.
Nekako u to vrijeme, buknuo je sukob između Srodera i Schmidta.
Navodno, Schmidt je imao ambiciju da dobije poziciju predsjednika fondacije CSU-a.
Soder je imao drugačije planove.
Schmidt, već smo napisali - svojeglav kakav jeste, nije se obazirao na to.
Sukob je kulminirao i prijetio je podjelom unutar CSU-a.
To bi oslabilo vladajuću koaliciju, a to je nešto što Merkel nikako nije htjela dopustiti.
I, eto ga!
Na njenom stolu bila je Inzkova ostavka.
U Vladi je buktao sukob dvije struje CSU-a.
Merkel je Schmidtu predložila da preuzme mandat visokog predstavnika.
Nije mu morala objašnjavati šta je to, jer je on već imao vrlo dobre odnose s nekim političkim akterima u našem regionu, angažirao se čak i na rješavanju nekih problemčića u BiH... Dakle, imao je (osnovno) znanje o tome gdje bi mogao ići i šta ga čeka.
Mogućnost da "popravi" BiH i vrati je na put euroatlantskih integracija, te se na toj platformi vrati u njemačku politiku, Schmidtu se učinila dobrom opcijom.
I prihvatio je.
Tada se otvorilo pitanje kako sve to provesti?
U Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija se ta tema morala naći na dnevnom redu.
Rusija je već postajala sve agresivnija i nastojala je nametati svoju agendu cijelom svijetu. To se vidjelo i u UN-u. Imenovanje novog visokog predstavnika za Vladimira Putina moglo se pojaviti kao novi "čip" za trgovinu. A Zapadu se sve manje trgovalo s Putinom.
Tu su na scenu stupili Britanci.
Oni su uradili analizu izbora svih visokih predstavnika u BiH (a zajedno sa Schmidtom bilo ih je ukupno osam). Način na koji je Vijeće sigurnosti radilo po ovom pitanju bio je šarolik. Samo su dvojica imali formalnu potvrdu-odobrenje. Svi ostali su šutke prolazili kroz Vijeće sigurnosti. Što ne bi i Schmidt, rezonirali su Britanci.
Tako je i bilo.
Generalni sekretar UN-a Antonio Gutteres je članovima vrhovnog tijela UN samo poslao pismo u kojem ih informira da je PIC odabrao Schmidta za poziciju vrhovnog suverena BiH. Kako je rađeno i u nekih pet prethodnih slučajeva.
I to je bilo to.
Inzko je Schmidtu u poduhvatu preuzimanja OHR-a svesrdno (nevidljivo) pomagao.
"Točka na i" tih aktivnosti tadašnjeg visokog predstavnika bila je odluka da se nametnu izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se kriminalizira negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
Inzko je taj potez povukao usprkos jednoglasnom protivljenju njegovih zapadnih šefova u vidu ambasadora okupljenih u Vijeću za provođenju mira.
Njegov jedini i osnovni motiv za takav potez bilo je čvrsto uvjerenje da radi ispravnu stvar.
Ambasadori PIC-a bili su oštro protiv "ljuljanja broda", posebno u vrijeme kada slijedi promjena na čelu OHR-a.
Inzka, na kraju iscrpljujućih razgovora s "šefovima" u Sarajevu više i nije bilo briga šta će oni reći.
23. jula 2021. godine Inzko je, prvi put nakon 10 godina, Bonske ovlasti iskoristio da nametne izmjene Krivičnog zakona BiH.
Ambasadori su bili bijesni, a Schmidtu je sve godilo.
Hem je Inzko uradio nešto što bi, prije ili kasnije, čekalo njega, hem je odlazeći visoki predstavnik pojačao podršku njegovom nasljedniku.
Ko je, makar i sporadično, pratio OHR zna da je podrška diplomatske zajednice već barem 70 posto urađenog posla.
I Inzko je to Schmidtu omogućio, piše Politički.ba.
Doduše, aktuelni visoki predstavnik narušit će ovaj procenat podrške kasnijim aktivnostima i neaktivnostima, ali to više nije ni bitno.
Tu je, u Bosni i Hercegovini i radi.
Šta radi?
Prvo i osnovno, radi ono što misli da treba, u skladu sa svojom misijm koju je definirao u vrlo, vrlo uskom krugu ljudi kojima vjeruje. Ne trebaju vam ni svi prsti jedne ruke da nabrojite koji su to.
Promjena na čelu OHR-a koindicirala je s promjenom politike Zapada prema BiH.
Nakon decenije nezainteresiranosti, neke od vodećih država svijeta priznale su da "politika vlasništva", kako je definiran zapadni koncept odnosa prema BiH, uopće ne funkcionira.
Sjedinjene Američke Države, u prvom redu, te Velika Britanija, obnovile su pojačani angažman u BiH.
A Schmidt, sa samodefiniranom "misijom" u BiH, voljan da koristi Bonske ovlasti kad god misli da treba, dobro se uklopio.
I tu je, do daljnjeg.
U ovakvom svijetu, koji se sve više polarizira na najmanje dva bloka, on bi mogao i ostati.
A do sada je već 22 puta iskoristio Bonske ovlasti!
Njegov prethodnik je praktično jednom ili dva puta u tih 12 godina mandata uradio isto! (Bio je cijeli niz Inzkovih odluka na temeljima ovog ovlaštenja, ali su one bile samo ukidanje mjera zabrane prethodnih visokih predstavnika izrečene "aparatćicima" lokalnih nivoa vlasti da ne mogu obavljati funkcije...)
