Mirzina priča je puna tuge, ukopat će brata Midhata: Po šumama sam spavao među ranjenima, mrtvima
Mirza Bašić, čije djetinjstvo je ugašeno 11. jula 1995. godine, će danas u Potočarima u kabur spustiti posmrtne ostatke svog brata Midhata. Mirza je imao 15 godina kada je krvave 1995. godine preko šume sa ocem Ademom i bratom Midhatom krenuo iz Srebrenice prema slobodnoj teritoriji.
U šumama u okolini Srebrenice, na tom pustu pasa, proveo je 28 dana. U Kladanj je stigao 8. avgusta. Do tada preživio golgotu: nekoliko zasjeda na više lokacija, spavao u šumama među ranjenim i ubijenim.
Priča nam kako su na tom putu kako bi ublažili glad jeli uglavnom voće koje nije bilo dovoljno zrelo.
Dan prije pada Srebrenice - 10. jula, muškarci i mali broj žena počeli su se okupljati u Šušnjarima, nedaleko od Potočara, odakle je 11. jula krenula kolona sa nekoliko hiljada ljudi preko šume do slobodne teritorije. Među njima su bili Mirza, otac i brat. Međutim, tokom proboja, granata, zasjeda i napada, razdvojli su se. Nisu mogli pronaći oca u šumama oko Srebrenice gdje su pokušavali preživiti. Put su nastavili njih dvojica. Midhat je bio stariji brat koji se brinuo za Mirzu.
- Ostali smo sami u jednoj šumi gdje smo proveli cijelu noć. Cijelu noć smo slušali vapaje ranjenih, ubijanja... Kada je počelo da sviće, brat je rekao da moramo krenuti. Kada je to rekao, ja sam počeo trčati i nisam se osvrtao. Kada sam se malo odmakao, okrenuo sam se i brata nije bilo, nije išao za mnom. Tako sam ostao sam. Više ga nikada nisam vidio – prisjeća se danas Mirza.
Kao 15-godišnjak pridružio se jednog grupi ljudi sa kojima je nastavio put prema slobodnoj teritoriji. Tako je, jednog dana, čuo da neki Adem traži sinove. Znao je da je riječ o njegovom ocu.
Raspitao se gdje je i otišao tamo. Pronašao ga je 21. dan nakon pada Srebrenice na planini Udrč.
- On je u potrazi za mnom i bratom, vraćao se nazad i u tom traženju je čak došao i do Žepe. Nakon pada Žepe, ponovo je istim putem krenuo prema Baljkovici kako bi nas našao. Kada je došao na Udrč, ja sam se vraćao sa Crnog vrha. Tada sam čuo da ima čovjek koji traži sinove i da se zove Adem. Našao sam ga i odlučili smo da zajedno pređemo na slobodnu teritoriju što smo i uspjeli 7. augusta - ispričao je Mirza.
U trenutku pada Srebrenice, Midhat je imao 22 godine. Bio je na početku života, pun želja, nada... Međutim, svi snovi su uništeni tog ljeta prije 29 godina.
Ove godine su identifikovani njegovi posmrtni ostaci koji je s Mirzom i ocem krenuo ka Tuzli u julu 1995. godine. Pronađen je u masovnoj grobnici Grbavci.
-Informacije koje sam ja dobio govore da je zarobljen na Crnom vrhu i da je odveden u školu Grbavci. Strijeljani su svi koji su zarobljeni na tom području. Oko 95 posto je kompletno tijelo. Tu su i lični predmeti i odjeća - rekao je Mirza.
Majka nije dočekala da pronađe sina i da ga ukopa. Preminula je prije nekoliko godina.
- Majka nije vjerovala da ću ja preživjeti nego da će on. Ja sam bio dijete i plašljiv. On je bio snalažljiv, uvijek spreman za akciju i ničega se nije plašio. Sjećam ga se kao nekoga ko je uvijek želio nešto novo, neke promjene. Svaki moj uspjeh je proslavljao tako što me stavio na ramena i nosio. Imao je želje i ideje kao i svi mladi. To su bile godine, kada završite školu, da razmišljate o zaposlenju. Međutim, u tim najboljim godinama bio je rat. Rat je presjekao sve želje. On i njegovi vršnjaci su se našli u beznađu rata - rekao je Mirza.
Mirza je sada obrazovan čovjek koji je osnovao svoju porodicu. Završio je fakultet, živi u Živinicama i pokrenuo je privatni posao. Napisao je i knjigu "Spavaj obuven sine". Svoje iskustvo pisano iz perspektive uplašenog, a ujedno i hrabrog dječaka uspio je pretočiti u pisano djelo.
