Saša Popović preminuo je juče u Parizu u 71. godini, a sa njim su bili njegova supruga Suzana i uža porodica. Prema informacijama domaćih medija, Popović je izgubio bitku sa kancerom, zbog čega se posljednjih mjeseci povukao iz javnosti i potražio pomoć na jednoj francuskoj klinici. Ova vijest je potresla javnost i ostavila veliku prazninu u svijetu televizije i zabave.

Sahrana medijskog maga Saše Popovića održaće se u četvrtak, 6. marta, a prije toga će biti zakazana komemoracija, gde će govoriti mnogi ljudi iz javnog života.

Ono što budi jezu u kostima jeste datum njegove sahrane. Naime, budući da će biti ispraćen na vječni počinak u četvrtak, 6. marta na dan kada je sa radom prestao poznati klub "Slatki greh", i to 2007. godine.

- Bio je to kvartet sa dvije pjevačice, ali nisam bio zadovoljan. Poslije toga mi je otac rekao 'Hajde da ti pomognem da napraviš bolji orkestar'. Pitao sam ga kako to da uradimo, a on mi je kazao da krenemo po kafanama, restoranima, da tražimo instrumentaliste i tako sam napravio 'Slatki greh'. Počeo sam od bubnjara, Mije, za koga sam čuo da svira u Melencima. Otišao sam kod njega, pitao sam ga koliku ima platu, rekao mi je 200.000 dinara, a ponudio sam mu 400.000 i odmah je dao otkaz. Tako sam našao i debelog Boru, Zorana, Frenkija, sve i možda pet mjeseci je moj otac dotirao novac. Mi smo imali svako 200.000 zvanično platu, a ostalo je dotirao moj otac. Poslije par mjeseci je plata rasla na 400, 500, 600 hiljada dinara. 200 hiljada dinara u to vrijeme je bilo 200-300 maraka, kao danas hiljadarka. Za godinu dana smo dostigli cijenu od hiljadu maraka, a tih godina, pa i Brena kada je došla u bend 1980. To je danas kao pet, šest, sedam hiljada maraka. Svirali smo po hotelima uglavnom po Vojvodini, a to je bila najveća hotelska plata u Jugoslaviji - počeo je Saša.

''Spasa je bila prvi izbor, ali nije mogla da dugo da se bavi muzikom zbog ljubomornog supruga, boksera iz Smedereva. Naša pjevačica prije Brene zvala se Spasa i bila je čudo. Zgodna, dobra za šou, nije pjevački bila vrhunska, ali je lijepo izgledala i obavljala je posao fantastično. Otimali su se hotelijeri gde ćemo da sviramo. Centralno mjesto bivše Jugoslavije bio je hotel Park u Novom Sadu. Pričam o hotelskim orkestrima, svirali su najbolji bendovi, Sedmorica mladih... Spasa je sa nama pjevala dvije godine i 1980. svirali smo u Brčkom, ali smo već zalijepili njene plakate, imali smo i zakazanu Bačku Palanku, kao i baštu Hotela Park u Novom Sadu, koja prima 1.500 ljudi. Sjećam se kraja marta, Spasin muž bio je bokser i kapiten Bokserskog kluba Smederevo. Udala se u međuvremenu za njega, svirali smo tamo, zaljubili se, nije važno. Došli smo u Brčko, čuo je da ga vara sa nekim doktorom, što je bila priča i nije bila istina. Rekao mi je 'Vidi Sale, ona će pjevati još večeras i sutra i vodim je za Smederevo, ona sa vama više neće raditi i više se neće baviti pjevanjem'. Mi smo se svi ohladili, gdje da nađemo pjevačicu, dvije godine ulažemo u nju, u sve nas, ali nije bilo pomoći...", govorio je.