Za Bošnjake, ma gdje oni živjeli, 11. juli predstavlja najtužniji dan u kolektivnoj historiji našeg naroda.
Taj dan se obilježava genocid počinjen od strane Vojske RS nad Bošnjacima ovog kraja. U tom svirepom, mučkom i planski organizovanom pohodu ubijeno je više od 8000 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti. Ovim genocidom neke porodice su trajno izgubljene a majke ubijenih još uvijek nisu pronašli svoje najmilije.
U tom krvničkom pohodu na nejač Srebrenice, zločinci nisu birali sredstva egzekucije. Bošnjaci su strijeljani, mučeni do smrti, tjerani da rade stvari nakon kojih su vršili i samoubistva. Najbolnije i najkrvničkije od svega toga je da su zločinci ubili tek ubijenu bebu kojoj roditelji nisu dali ni imena.
Za ove zločine su pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugosalaviju osuđeni najviši zvaničnici Republike Srpske. Redom su pred sudom u Hagu presuđivani Plavšić, Karadžić, Mladić i drugi odgovorni za genocid u Srebrenici. I pred našim domaćim sudom izrečene su neke presude za genocid u Srebrenici ali ni približno onoliko koliko je to u Hagu.
Bez obzira na sve ove presude i dokazane činjenice, vlasti u Srbiji i u manjem bh. entitetu RS niječu počinjenji zločin genocida. U svojim nastupima ipak priznaju da je počinjen „strašan zločin“ ali ne i genocid. U tim svojim nastupima nerijetko govore o srpskom genocidnom narodu, frazi koju sami potenciraju, pokušavajući od sebe napraviti žrtve koje to nisu.
Šta je Srebrenica Bošnjacima?
Nakon rata Srebrenica je kratak period bila pod međunarodnom vlašću s obzirom na zločin genocida koji je počinjen na tom prostoru. Nakon tog perioda, Bošnjaci su na izborima sve do 2016. godine birali ljude koji nisu negirali počinjeni zločin genocida. U tom periodu načelnici iz reda Bošnjaka su bili Abdurahman Malkić i Ćamil Duraković koji su pružali ruku pomirenja i tražili da se živi život na mjestu gdje je počinjen genocid nad njihovim narodom.
Međutim, 2016. godine Bošnjaci su izgubili mjesto gradonačelnika kada je na lokalnim izborima pobijedio kandidat srpskih partija, Mladen Grujičić, koji i sam negira genocid. Za Bošnjake je ovo bio šok i razočarenje da na mjestu počinjenog genocida načelnik bude negator tog zločina. Razlozi za ovakav ishod se mogu naći u nedovoljnoj angažiranosti političkih subjekata da animiraju Sebreničane u dijaspori te u tome da su srpske političke partije organizovale dolazak Srbijanaca da glasaju na lokalnim izborima u Srebrenici.
Iako bosanske i bošnjačke stranke znaju da će srpski političari ponovo uvlačiti glasove iz Srbije, oni su se prilikom priprema za predstojeće lokalne izbore fokusirali na kandidate a ne na brojeve koji će biti sigurno presudni. Tako se u javnosti pokrenula polemika oko kandidature Hamdije Fejzića koji će na kraju ipak biti kandidat za načelnika Srebrenice.
Ta nesloga i nejedinstvo koja se pokazala u javnosti je samo išla na ruku protivnicima ovog bloka odnosno negatorima genocida koji su se sa strane, budite u to sigurni, podsmjehivali. Bez obzira šta se dešavalo u ovom proteklom periodu, sada je potrebno zasukati rukave i uraditi sve da se dođe do pobjede u Sebrenici na ovim lokalnim izborima.
Pored iskazane nesloge i nejedinstva političkih stranaka u Srebrenici, postoji još nešto gore. A to je iskorištavanje Srebrenice za lične političke poene. Iako političari sa visokih pozicija posjećuju Srebrenicu kako bi uvidjeli stanje u tom dijelu naše zemlje, ima i onih koji to iskoriste na razne načine pokazujući vlastite „mišiće“ ili „mišiće“ ministarstva kojeg vode.
Na takav način samo služe negatorima genocida dajući im dodatnog povoda da minimiziraju značaj tog mjesta. Iako ni takvim političarima se ne može zabraniti dolazak, može im se na neki način skrenuti pažnja na odgovornost koju imaju obavljajući značajne političke funkcije. U krajnjem slučaju, prilikom svake posjete, ukoliko je to moguće, treba dogovoriti svaki detalj misleći i na dojam koji se ostavlja na tom, za Bošnjake najvažnijem mjestu, u našoj državi.
Zbog toga dolazak i boravak u Srebrenici treba biti praćen pijetetom prema žrtvama pokazujući poštovanje kako ubijenima tako i njihovim porodicama i ostalim preživjelim Srebreničanima. Trebamo se ujediniti za bolje sutra Srebrenice i njenih građana koji zaslužuju da tim gradom vlada onaj koji poštuje žrtve i preživjele genocida. Vlastite sujete i lične promocije ostavimo za neka druga mjesta gdje opšti interes neće trpjeti.
Da bi popravili stanje našeg naroda potrebno je ulagati u ovaj kraj. Nije dovoljno samo doći na dženazu nego treba, kako ko može, doprinijeti razvoju opštine u kojoj je počinjen genocid nad Bošnjacima. Jer ipak ni u našim gradovima i opštinama nema samo jedna pekara ili jedan hostel koji služe svojoj svrsi.
