Amila Džaferagić je četveromjesečna beba koju su zločinci brutalno ubili 10. jula 1992. godine u Ključu. Otkrivajući masovnu grobnicu, u jami Lanište, malena Amila je pronađena u zagrljaju majke.

Zločinci su Amilu ubili dok je svojim malenim ručicama stiskala flašicu iz koje je pila mlijeko. Zajedno sa njom su ubijeni i njen brat ali i njena majka. Njihov otac Šemso je na svu sreću preživio te danas svjedoči zkločinima koje VRS počinio u mjestu Biljani kod Ključa.

-Teško je poslije sedam fatiha nešto reći. Teško je proučiti fatihu a kamo li o drugim težim temama pričati. Teško je nositi se sa tim – govorio je Šemso za Hayat.

U svojoj porodici jedini je preživio jer su mu djeca i žena ubijeni na kućnom pragu. Šemso je tog dana bio u školi kada ga je kolega spasio rekavši mu da izađe na njegovo ime.

-Ovo je Srebrenica u malom. Ljudi su ubijeni na kućnom pragom. Zatim su odvedeni u bezdan, crnu zemlju. Ja sam tada bio u školi. Ovaj što me je spasio rekao mi je da izađem na njegovo ime. Tako sam preživio. Inače bih i ja bio ubijen. Vidio sam to jutro da su ubijali oko moje kuće i džamije. Nisu voljeli vidjeti tragove ubijanja. Sve što je bilo živo ubijali su – prisjeća se Šemso teških trenutaka svog života.

Šemso je nastavio sa svojim životom te se ponovo oženio te dobio kćerku i sina. Na današnjem mjestu gdje je izgrađena džamija, zločinci su vršili egzekucije. Kasnije je na tom mjestu izgrađena džamija ali i spomen obilježje koje podsjeća na zločin počinjen u Biljanima.

-Na ovom mjestu gdje je džamija ljudi su ubijani. Ovdje je kasnije izgrađen spomenik ubijenima a ubijani su jer su sami bili muslimani. Ništa drugo. Želio bih da zločinci budu kažnejni kako bi mladi mogli živjeti bolje. Tri puta su na mene potezali da me ubiju. Ali sam vidio da je to sve od Boga. Opet sam se oženio i dobio kćerku i sina. A dušmani, oni koji su to uradili neka ne spavaju – emotivno govori Šemso za Hayat.