U svijetu se konstantno otvaraju novi frontovi, dok dosadašnji poput Ukrajine i Bliskog istoka i dalje odnose žrtve.
O tome smo u emisiji 7Plus razgovarali sa vojno-političkim analitičarom Đurom Kozarom.
Na početku je kazao da je danas u Amanu održan sastanak ministara vanjskih poslova iz arapskih zemalja. Tom sastanku su se pridružili i ministri iz SAD, Turske, kao i nova ministrica vanjskih poslova i sigurnosti iz EU.
- Oni su se okupili da se situacija iz Sirije ne izmakne kontroli i da mogu kontrolirati situaciju i pomoći sirijskom narodu i rukovodstvu da prevaziđu teškoće i ostatke rata, odnosno da pomognu razorenoj zemlji. Također da se bezbolnije riješi Assadovo naslijeđe koje je još prisutno u Siriji. Mislim da je tamo situacija još daleko od stabilne, i prelazna vlada na čelu sa Mohammedom al-Bashirom uzima svoje ingerencije. To ide sporije, jer mnogi su kadrovi prilično nezainteresirani da uđu u vladu. Ako Sirija krene demokratskim putem, mislim da će prevazići svoje probleme. Međutim, tu postoji bitno pitanje, što su u Siriji strane trupe. Na istoku te zemlje se nalazi oko 900 američkih vojnika. To je ostatak ranijih vojnika i naoružanja koje su Amerikanci angažirali kad je bio građanski rat u Siriji. Dio sjeverne granice prema Kurdima drži Turska i nastoji da se ni na koji način konfliktna situacija ne bi prenijela u Tursku. S treće strane, tu imaju dvije ruske baze, Tartus, pomorska baza u koju su rusi dosta ulagali, i zrakoplovna baza Hmeimim. Vrlo je problematično kako će se to riješiti - pojašnjava naš gost.
Kada je riječ o povratku ISIL-a u Siriji, Kozar smatra da je to moguće. Ističe da je vjerovatno da u sadašnjoj, pobunjeničkoj organizaciji se nalaze ostaci ljudi koji su privrženi ideologiji poginulog Osama Bin Ladena. 2011. Al-Kaida je bila jako prisutna.
- Važno je da radikali na određen način ne budu uz prelaznu gradu Al-Bashira. Mnogi analitičari smatraju da bi se situacija u Siriji mogla i negativno odraziti, tako da liči na ono što se u Libiji dogodilo 2011. kad je svrgnut režim Muamera Gadafija. Od tada, pa do danas u Libiji su dvije vlade. Na istoku koju priznaju Amerikanci i UN, i druga na zapadu koju priznaju Rusi, Egipat i druge zemlje - kaže Kozar.
Assad je utočište pronašao u Moskvi, i to nije prvi put da je tamo neki diktator pronašao utočište.
Kozar smatra da je ovo bio očekivan slijed događaja.
- Uz Assada je cijelo vrijeme bila Moskva koja mu je pomagala u borbi protiv pobunjenika sve dok nije ušla u agresiju na Ukrajinu. Poslije toga nije mogla voditi dva rata u isto vrijeme. Dok god je više ulagala vojnih kapaciteta u agresiju na Ukrajinu, bila je manje prisutna u Siriji. Tamo su smanjili broj i naoružanja i vojnika i ostavili su vojnika toliko da čuvaju baze u Tartusu i Hmeimim. Nije se u Moskvi moglo izdržati da se toliki kapaciteti troše na dva rata, a njima je agresija na Ukrajinu prioritet i nastoje da tu angažuju što više potencijala. To što je Assad pobjegao u Moskvu se moglo očekivati i Moskva ga sigurno neće izručiti, ni u kojem slučaju - naglašava Kozar za Hayat.
