1598. Umro Filip II, napuljski kralj (1554), gospodar Holandije (1555), a nakon povlačenja svog oca Karla V (1556), kralj Španije, Sicilije i Sardinije. Apsolutista i fanatični katolik svojom politikom izazvao je ustanak u Holandiji, koji je doveo do nezavisnosti sjeverne pokrajine (1581). Pobijedio je tursku flotu kod Lepanta 1571, ali je pohod njegove nepobjedive armade (1588) na Englesku završio katastrofalnim porazom.
1759. Britanci su u presudnoj bici u blizini Quebeca pobijedili Francuze i osigurali britansku supremaciju u Kanadi.
1842. Narodna skupština Kneževine Srbije, u kojoj su ustavobranitelji imali većinu, proglasila je za kneza Aleksandra Karađorđevića, sina vođe Prvog srpskog ustanka Karađorđa. Ustavobranitelji su prethodno zbacili kneza Mihajla Obrenovića, koji je potom izbjegao u Austriju.
1874. Rođen austrijski kompozitor Arnold Schönberg. Kao začetnik Bečke atonalne škole, pobornik ekspresionizma u muzici i tvorac novog načina komponovanja - dodekafonije, bitno je uticao na razvoj muzike 20. vijeka.
1882. Tokom Egipatskog ustanka britanske trupe porazile egipatsku vojsku kod Tel el-Kebira i nastavile osvajanje Egipta i Sudana.
1913. U Šipovicama kod Bijelog Polja rođen je Ćamil Sijarić, bh. književnik. Tema većine njegovih romana su ljudi i običaji iz regije Bihora, a jedno od njegovih najpoznatijih djela je roman “Bihorci”. Umro je u Sarajevu 6. decembra 1989. 1922. U Al-Aziziji u Libiji izmjerena najviša temperatura vazduha u hladu, 58 stepeni Celzijusa.
1923. General Migel Primo de Rivera izvršio je, uz odobrenje kralja Alfonsa XIII, državni udar u Španiji i zaveo vojnu diktaturu.
1933. U Sijekovcu kod Bosanskog Broda rođen Duško Trifunović, bh. književnik, scenarist i tekstopisac. 1953: Otvoren stadion "Grbavica"
Stadion Grbavica je fudbalski stadion u naselju Grbavica, Sarajevo, BiH. Na njemu svoje domaće utakmice igra FK Željezničar. Stadion je izgrađen 1953. godine i ima kapacitet od oko 12 000 mjesta od čega je 9 000 sjedećih (6 000 natkrivenih). Među navijačima Željezničara stadion je poznat i kao "Dolina Ćupova".
Stadion Grbavica je lociran u sarajevskom naselju Grbavica po kojem je i dobio ime. Stadion je isključivo fudbalski, izgrađen u "engleskom" stilu, bez atletske staze. Tokom postojanja stadion je renoviran i dograđen u tri navrata.
Radovi su počeli 1949. u okviru radne akcije koju su pokrenuli članovi Radničkog Sportskog Društva Željezničar, a završeni su 13. septembra 1953. godine. Grbavica je tada imala samo jednu pravu tribinu, zapadnu koja je prenesena sa stadiona "6. april" sa Marijin-Dvora. Tada je napravljen stadion sa atletskom stazom koja je uklonjena tokom rekonstrukcije od 1968-1976. godine.
U okviru Grbavice nalaze se i dva pomoćna terena na kojima svoje treninge održavaju prvotimci Željezničara i mlađe kategorije kluba. U zapadnoj tribini nalaze se prostorije fudbalskog kluba Željezničar.
1971. U njujorškom zatvoru Atika poginuli su 31 zatvorenik i 11 zatvorskih čuvara, kada su pripadnici američke policije i Nacionalne garde intervenisali da smire petodnevnu pobunu u zatvoru.
1977. U Nether Wallopu u Velikoj Britaniji umro američki dirigent poljskog porijekla Leopold Stokowski. Vodio je Njujoršku filharmoniju od 1946. do 1950, a 1962. osnovao Američki simfonijski orkestar. Napisao je knjigu “Muzika za sve nas”.
1989. U Cape Townu održane do tada najveće demonstracije protiv aparthejda u Južnoj Africi. Demonstrante koji su uz pjesmu i igru prolazili kroz centar grada predvodio je nadbiskup Desmond Tutu.
1991. SSSR i SAD se sporazumjeli da obustave snabdijevanje oružjem zaraćenih strana u Afganistanu.
1992. U Los Angelesu umro američki filmski glumac Anthony Perkins, dobitnik Oscara za film “Prijateljsko ubjeđivanje”. Perkins je tražen isključivo za likove psihopata i mračnjaka.
1993. Izrael i Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) potpisali u Washingtonu mirovni sporazum kojim je predviđena palestinska samouprava na okupiranim teritorijama.
1995. Snage Hrvatske vojske i HVO-a oslobodile grad Jajce od srpskih snaga. Isti dan Hrvatska vojska oslobodila Drvar.
1995: Počela operacija "Sana '95"
Nakon temejlnih priprema operacija "SANA 95" započela je 13. septembra 1995. godine, tačno u 6 sati. Već u 6 sati i 30 minuta, snage Armije Rebublike BiH probile su neprijateljsku linija odbrane na nekoliko mjesta. Iza ponoći, tačnije u 1 sat i 10 minuta, jedinice 502. viteške brdske brigade ušle su u Bosanski Petrovac, a nastavak dana iskorišten je za čišćenje terena i likvidiranje i zarobljavanje razbijenih neprijateljskih snaga srpskog agresora.
U Bosanskom Petrovcu zaplijenjene su velike količine naoružanja, municije, artiljerijskih oruđa, materijalno-tehničkih sredstava, ratne tehnike i opreme.
Početak borbe
Nakon kraćeg odmora, 16. septembra 1995. godine, preneseno je naređenje komandanta Petog korpusa, generala Atifa Dudakovića, da se forsiranim maršom krene prema Ključu. Jedinice su motornim vozilima u marševskoj koloni upućene ka Ključu. Prema tom gradu krenuli su i pripadnici 510. oslobodilačke brigade koji su vodili uspješne borbe na prvcu Begova Glava - Veliki Ljutoč - Dubovsko - Vrtoče - Bosanski Petrovac.Pripadnici 510. oslobodilačke brigade na čijem je čelu bio komandant Amir Avdić, pješačili su punih 11 sati i prešli blizu 40 kilometara, sve vrijeme vodeći borbu sa neprijateljem.
Dolaskom u Krnjušu, ova jedinica obezbjeđivala je lijevo krilo, čime je omugućeno napredovanje 517. slavne brdske brigade prema Sankom Mostu, a 510. slavna i 501. slavna brdska brigada krenule su prema Ključu. Nakon žestokih borbi na Laništu, u Velagićima i u Pudinom Hanu oko 21.00 sat jedinice 501. i 510. brdske brigade pobjedonosno ulaze u Ključ. Vremena za slavlje nije bilo, već narednog dana u ranim jutarnjim satima 510. slavna brdska brigada u borbenom poretku kreće ka Sanskom Mostu. U donjim Ramićima razbijena je četnička Zvornička brigada, a žestoke borbe vođene su i u rejonu Krasulja, a nakon njihovog oslobođenja na red je došlo i Vrhpolje.
Kljucko- Sanski borci pobjedonosno su se vraćali u svoj zavicaj. Sanski Most je bio tu, tik pred njima. Svjesni snage jedinica Petog korpusa Armije BIH četnici su rejonu Sanskog Mosta organizovali odsudnu odbranu. Nešto prije doalska snaga Armije Republike BiH, u rejon Vrhpolja agresorske snage uspjele su minirati most u Vrhpolju i time usporiti napredovanje jedinica Petog korpusa.
Sastanak krajiških generala - Dudakovića i Alagića
Vrijeme do oslobođenja Sanskog Mosta počelo se mjeriti minutama. Naime, usiljenim maršom iz srednje Bosne preko Drvara stizala je već legendarna 17. viteška krajiška brigada iz sastava Sedmog korpusa Armije BIH. Približavao se trenutak fizičkog spajanja dva najslavnija korpusa Armije BiH - Petog i Sedmog - dvojice legendarnih krajiških komandanata i generala, ATIFA DUDAKOVIĆA I MEHMEDA ALAGIĆA. 19. septembra 1995. godine, komandant Sedmog korpusa Armije BIH, general Alagić izdao je naređenje za marš u pravcu Bosanskog Petrovca, 17. viteškoj krajiškoj brigadi pod komandom majora Sakiba Forića. Formirana je kolona od 125 motornih vozila i krenula pravcem Travnik - Novi Tavnik - Bugojno - Kupres - Livno - Bos.Grahovo - Bos. Petrovac.
I pored izvjesnih zadržavanja kolone ispred Kupresa i Drvara jedinica je u Bos.Petrovac stigla u 23.00 sata 20. seštembra 1995. godine. HVO se suprostavljao odluci generala Alagića da preko teritorija pod njihovom komandom uputi svoju jedinicu za Bosansku Krajinu. Bilo je i prietnji da će kolona biti izložena topničkoj vatri. Komandant Sedmog korpusa bio je čvrst u svojoj odluci. Smotru jedinice izvršio je 20. septembra 1995. godine u Bos. Petrovcu komandant Petog korpusa Armije BIH general Atif Dudaković. Smotra je izvršena u 12 sati, a raport je predao komandant 17. viteške krajiške brigade, major Sakib Forić. Nakon smotre jedinice ove brigade upućene su u rejon razmještaja. Nakon teških borbi sa neprijateljskom vojskom i oslobođenja Bos.Petrovca i Ključa, osjetio se zamor kod boraca AR BiH. Komandant Sedmog korpusa Alagić, izdao je naredbu da kompletna 77. divizija izvrši pripreme za prebacivanje svojih snaga u Bos. Krajinu. Također, izdana je naredba za pripremu 308. brigade, a potom je traženo od komandanta Armije RBiH, generala Delića, da se na pravac Bos.Krajine upute i dijelovi snaga iz ostalih korpusa Armije RBiH. Dijelovi iz ostalih korpusa Armije RBiH po dolasku u Bos. Krajinu, potčinjavaju se Sedmom i Petom korpusu (Prvi, Drugi, Treći, Četvrti korpus). Gardijska brigada i jedinice "Crni Labudovi", koje su bile pod neposrednom komandom Generalstaba Armije RBIH. U završnim pripremama za operaciju "Sana 95", general Alagić je bio jedan od članova tima, koji su usaglašavali borbena sadejstva sa dijelovima Hrvatske vojske i HVO.
Period od 18.09. do 10.10. 1995. godine, karakterističan je po tome da su četnicke snage svim raspoloživim ljudstvom uz angažiranje artiljerije i oklopno-mehaniziranih snaga pokušavali sve vrijeme zaustaviti nadiranje jedinica Armije RBIH.Zajedničkim dejstvima, jedinice 502. viteške brdske brigade, Prve Gardijske i 510. oslobodilačke su 9. 10. 1995. godine, žestoko udarile pravcem Banjići - Smajino Brdo - Donji Dabar - Sanski Most. Napadna djelovanja odvijala su se prema planu i agresorska vojska je bila prinuđena na povlačenje, a jedinice Armije RBiH pristupile su završnim fazama oslobođenja grada i gonjenja neprijatelja, čije su se snage povlačile u neredu. U Pilipovićima je došlo do fizičkog spoja 502. viteške brdske brigade i Prve Gardijske brigade Generalstaba Armije RBIH, i ove dvije jedinice zajedno silovito kreću ka Sanskom Mostu.Veliki udio u ovom napredovanju snaga ARBiH, dali su artiljerci Petog korpusa.
Ulazak u Sanski Most
Bjezeći od Armije BiH koja je nadirala prema Sanskom Mostu, četnici su minirali most na rijeci Sani između Tomine i Vrhpolja kako bi ih tako zaustavili u silovitom napredovanju. To im nije uspjelo.
Neprekidno vodeći borbe, uveče 9. oktobra 1995. godine, oko 23,30 sati, dijelovi 502. viteške brdske brigade i BVP-a Petog korpusa prešli su most na rijeci Sani i ušli u centar grada. Neprijatelj je jos pružao žestok otpor iz gradske pošte, međutim ne dugo. Neposredno nakon oslobođenja grada, sa drugih pravaca, vodeći neprekidne borbe , pristižu i drugi dijelovi jedinica iz sastava Petog i Sedmog korpusa Armije RBIH.
Obavještajni podaci govorili su da su stvorene izvanredni preduslovi za oslobađanje Bosanskog Novog, Prijedora, Bosanske Gradiške, Bosanske Kostajnice i Banja Luke. Dejtonski mirovni sporazum spasio je agresorske snage od konačnog poraza.
1995: Izvršen masakr u Oborcima kod Donjeg Vakufa
Masakr u Oborcima kod Donjeg Vakufa se dogodio 13. septembra 1995. godine, kada su pripadnici 1. krajiškog korpusa Vojske RS, ubili 28 ljudi iz Mrkonjić Grada, od kojih su 24 bili Bošnjaci, a 4 Hrvati. Radi se o ljudima koje su srpske snage ranije uhapsile, a nakon toga ih prisiljavale da kopaju rovove po raznim mjestima: Mrkonjić Gradu, Trijebovu, Manjači, Kupresu, Bugojnu, Donjem Vakufu i drugim mjestima. Masakr se dogodio neposredno prije povlačenja Vojske RS iz Donjeg Vakufa, nakon što su ljudi izvedeni iz Željezničke stanice u Oborcima i strijeljani.
Bježeći sa područija općine Donji Vakuf u snage Vojske Republike Srpske, 13. septembra 1995. godine, su dakle, streljale su grupu civila u selu Oborci. Dan kasnije, nakon što su jedinice Armije BiH ušle u napušteno selo našli su tijela 28 streljanih ljudi, ali i jednog preživjelog. U autentičnom video zapisu on je pripadnicima saniteta ispričao i kako je preživio: "Ušao sam u podrum i onda sam se uvukao u jednu cijev. I tako sam preživio. Ustao sam kad je kiša počela padati, izvukao se i kroz kukuruze otišao gore u šumu i čekao kada će naići vojska Armije RBiH. Čim je vojska naišla, ja sam se počeo spuštati. Odmah su mi suze od dragosti potekle." - rekao je tom prilikom preživjeli čovjek.
U Tužiteljstvu BiH postoji predmet koji se odnosi na zločin na lokalitetu Oborci iz septembra 1995. godine. U tom predmetu donesena je naredba za sprovođenje istrage i Tužiteljstvo radi na prikupljanju dokaza, informacija i saznanja o tim događajima. Kada se govori o ratnom zločinu u selu Oborci, bitno je naglasiti da se radi o ubistvu oko 20 žrtava hrvatske i bošnjačke nacionalnosti koji su bili pripadnici radnog voda, a na to područije dovedeni su iz općine Mrkonjić Grad.
U Donjem Vakufu i Oborcima nerado govore o ovom zločinu. Dan nakon masakra, žrtve zločina su pronađene i identifikovane. Bošnjaci ubijeni u Oborcima sahranjeni su na lokalnom mezarju, a tijela streljanih Hrvata preuzele su porodice. U Tužilaštvu BiH ne žele govoriti o osobama koje su predmet istrage, ali poznato je kako se zločin dogodio u zoni odgovornosti 1. Krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske. Oko Bugojna, Donjeg Vakufa i Travnika su bile raposređene jedinice iz sastava 30. Pješadijske divizje, a na navedenom lokalitetu na prevoju Komar i u Oborcima 19. Laka brigada Vojske Republike Srpske. Naredbodavci i izvršioci ovog zločina su poznati. Prema riječima nekih mještana ovog sela, poznate su i adrese naredbodavaca i počinilaca u Bosanskoj Gradišci, Banja Luci, Bijeljini i Beogradu. Međutim, činjenica da se izvršioci mnogih zločina danas slobodno kreću Bosnom razlog je zbog kojeg svjedoci zločina teško pristaju javno govoriti o onome što su vidjeli.
1999. U četvrtoj velikoj, od serije eksplozija koje su dvije sedmice potresale Moskvu, srušena stambena zgrada, a poginulo 118 ljudi.
2001. Državni sekretar SAD-a Colin Powell potvrdio da je vođa Al-Kaide Osama bin Laden, za kojeg se vjerovalo da se krije u Afganistanu, glavni osumnjičeni za terorističke napade u SAD-u 11. septembra.
2006. Bombaš samoubica usmrtio u Bagdadu 114 osoba, uletjevši svojim kombijem u gomilu šiitskih muslimana.
