Šerif Isović je bio na čelu Poreske uprave FBiH devet godina. U tom periodu zabilježen je rast javnih prihoda od 103 posto, uprkos brojnim preprekama sa kojima se PUFBiH susretala i susreće u radu. U razgovoru za Business Magazine, Isović govori o problemima u radu Uprave, ostvarenim rezultatima u periodu njegovog rukovođenja, manjkavostima poreskog sistema, nedostatku kadrova, različitim kriterijima koji se primjenjuju prema poreskim dužnicima u FBiH, različitim tumačenjima zakona od strane poreskih inspektora...

Nakon devet godina na čelu Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, najprije kao v.d. direktora, a zatim i direktora, Šerif Isović je razriješen ove dužnosti. Do trenutka zaključenja ovog broja, Vlada FBiH nije imenovala novog direktora, tako da je pozicija rukovoditelja najvažnije entitetske porezne institucije upražnjena. U razgovoru za Business Magazine, Isović govori o problemima sa kojima se u radu susreće Uprava, ostvarenim rezultatima u periodu njegovog rukovođenja, manjkavostima poreskog sistema, nedostatku kadrova, različitim kriterijima koji se primjenjuju prema poreskim dužnicima u FBiH, različitim tumačenjima zakona od strane poreskih inspektora...


Kako se osjećate sada, nakon što ste razriješni dužnosti, na način na koji to ova Vlada inače radi, traljavo dakle, jer ostavlja ovu važnu ustanovu bez direktora, jer konkursna procedura za novog direktora još nije završena?



Ja se osjećam dobro i s olakšanjem jer mi je skinuta velika odgovornost koju sam nosio tokom proteklih 105 mjeseci. Mislim da formalno pravno i operativno Uprava nije trebala ostati bez direktora, a pošto je to tako to je pitanje za Vladu. Trenutno se odvijaju „čudne“ stari koje trenutno ne obećavaju dobro, a kako će se stvari dalje odvijati pokazaće vrijeme.



Možete li danas slobodnije govoriti o problemima, nego u vrijeme dok ste obavljali funkciju direktora, odnosno, možete li danas tačno i bez nekih ograda, locirati tri najvažnija razloga zbog kojih Vi kao direktor ovako važne ustanove, niste mogli postići još bolje rezultate?

Ja sam uvijek otvoreno ukazivao na probleme sa kojim se susretala Porezna uprava i nedostatke u fiskalnoj politici jer mi je to i zakonska obaveza. S ove distance to očito nije bilo za lično dobro ali mislim da je ipak doprinjelo Poreznoj upravi i općem dobru. Princip mi je da se rukovodim istinom i profesijom i uvijek sam nastojao govoriti šta mislim, a ne šta neko želi ili voli da čuje. U mnogim mojim informacijama, prijedlozima, inicijativama, zahtjevima, izjavama, pisanim radovima i dr. ukazivao sam na probleme u radu Uprave, nedostacima poreznog sistema, incijativama za reformu i unapređenja rada. Više akata u tom pravcu upućeno je prema Federalnom ministarstvu finansija, Vladi Federacije, Parlamentu FBIH pa i javnosti jer su mnoge stvari našle prostora u medijima. Međutim očito je da se to nije dovoljno glasno čulo da dođe do toga da se na pozicijama formira kritična masa ili većina da se to sve implementira. Mnoge od ovih stvari su postoje na web stranici Uprave koje su nakon mog razrješenja uklonjene. Više puta sam ukazivao da su prijedlozi Porezne uprave pihvaćeni, danas bi sigurno imali bolju ekonomsku i političku situaciju, a u državi bi sigurno bilo desetine hiljada stanovnika više, pa samo da smo prihvatili prijedlog s kraja 2015. godine da se ukinu doprinosi na teret poslodavca od 10,5% i da se minimalna plaća svake godine povećava od 50 do 100 KM, mi bi danas imali rasterećenu privredu i minimalnu plaću preko 1000 KM.

Ako bi sve aktivnosti sveli na 3 razloga zbog kojih se nisu mogli postići bolji rezultati onda mogu reći da je prvi razlog neodgovarajući smještajni kapaciteti za rad službenika, drugi mali budžet i nedovoljna ulaganja u cjelini, a posebno i informacione sisteme i treći nedovoljan broj zaposlenih. Porazna je činjenica da primjera radi u Poreznu upravu Republike Srpske koja ubire manje od 50% prihoda u prošloj godini investirano oko 40 miliona maraka, a koji iznos u PUFBIH nije uložen za vrijeme mog mandata. Zbog zabrane prijema zaposlenika koji su napustili Poreznu upravu i koji su odobreni budžetom za 2023 i 2024 godinu Uprava je dovedena do kolapsa i trenutno u odnosu na broj zaposlenika koji je odobren budžetom nedostaje 131 zaposlenik od čega su nepopunjena radna mjesta 6 pomoćnika direktora, 5 šefova poreznih ispostava i 5 šefova odsjeka. U odnosu na sistematizaciju iz 2013 godine Upravi nedostaje 531 zaposlenik.

Da li se rezultat Porezne uprave zaista mjeri samo i jedino visinom ubranih prihoda, što impliciraju mediji kada izvještavaju o radu Porezne uprave ili je u takvu ocjenu neophodno uključiti još neke faktore?





Svakako da je jedan od kriterija kojim se valorizuje učinak rada Porezne uprave visina ubranih prihoda. Međutim visina naplaćenih prihoda je rezultat učinkovitosti realizacije svih aktivnosti, obaveza i procesa koje provodi i za koje je nadležna. Da imamo razvijen informacioni sistem i metodologiju jako važan pokazatelj za mjerenje rezultata trebao bi biti i kvantifikacija poreznog jaza kao razlike između stvarno naplaćenih javnih prihoda i očekivanih odnosno propisanih javnih prihoda. U izvještaju o radu i godišnjim prezentacijama i drugim istupima u javnosti mi smo ukazivali na ključne pokazatelje. Tako da i pored svih dugogodišnjih opstrukcija zaposlenici su svojim napornim i predanim radom doprinijeli da se moj mandat okonča: povećanjem javnih prihoda na godišnjoj razini od 3,9 milijarde ili povećanjem od 103%, povećanjem broja radnika za 72.055 od čega je u inspekcijskom nadzoru uz sankcije i pečaćenje objekata direktno prijavljeno 12.716 radnika koji su radili na crno, povećanjem broj fiskalnih uređaja za 63.408 ili za 289,3%, dodatno utvrđenim poreznim obavezama u inspekcijskom nadzoru od preko 1,9 milijardi, izdatim nalozima za plaćanje preko 3,1 milijardu, naplaćeni dug u prisilnoj naplati preko 1,3 milijarde, obradi poreznih prijava godišnje oko 3,7 miliona, obradi transakcija u informacionim sistemima oko 1,4 milijarde godišnje i td. … zbog toga im HVALA. Ovaj uspjeh je još veći ukoliko se zna da je Uprava radila u lošim uslovima rada i manjim brojem zaposlenih čak i od broja određen budžetom.

Dalje faktor valorizacije rezultata rada je i stepen zadovoljastva pruženom uslugom poreznim obveznicima, građanima i institucijama koje se obraćaju Poreznoj upravi. Generalno rezultate i uspjeh treba mjeriti prema ciljevima koji se žele postići, prema prilikama i šansama, komparacijom s nekim predhodnim stanjem, boljima od sebe, prema raspoloživim kapacitetima i sl. Međutim da bi analiza o rezultatima rada bila objektivana neophodno je rezultate dovesti u vezu s resursima koji stoje na raspolaganju. Upravo resursi koji su bili na raspolaganju su najveći ograničavajući faktor efikasnije i modernije Porezne uprave.

Visina ubranih prihoda je važna, naravno, ali šta reći javnosti koja je svjesna da uglavnom taj novac uplaćuju privrednici sa, recimo to tako, područja gdje rade Bošnjaci?



Visina ubranih prihoda svakako doprinosi boljem životu svih građana. Drugo je pitanje kako se prihodi raspoređuju. Mislim da u Bosni i Hercegovini imamo nepoštenu raspodjelu prihoda u cjelini i jedna od reformi u poreznoj politici bi trebala biti donošenje novih propisa o raspodjeli kako indirektnih tako i direktnih poreza. Osnovni kriterij za raspodjelu i pripadnost prihoda treba biti koliko se prihoda naplati na nekom području jer bi to motiviralo vlast tog područja da potiču i utiču na veću naplatu prihoda u cjelini, a ne da im kroz sistem raspodjele pripada nešto što objektivno nisu zaradili. Poticaj razvoja nerazvijenih treba vršiti kroz fondove i iz budžeta drug nivoa vlasti, a ne kroz sistem pripadnosti i raspodjele javnih prihoda. Upravo postojeći sistem dovodi do nejednakog statusa građana, a što se vidi prije svega iz činjenice da su primjera radi i porezi po kantonima različiti jer građani imaju različite obaveze. S druge strane i primanja građana su različita, a što se najbolje vidi iz statusa primanja žena koje su na porodiljskom odsustvu, gdje se u nekim kantonima naknada za vrijeme porodiljskog odustva isplaćuje u visini od 100% lične plaće, 90% prosječne plaće kantona, 50% prosječne plaće kantona. U svom radu nismo se rukovodili principima podjele poreznih obveznika po nacionalnosti, a evidentno je da se na području Sarajevskog kantona uplati cca 37% Tuzlanskog 17% i Zeničko dobojskog 13% javnih prihoda iz nadležnosti Porezne uprave. Potpun odgovor na vaše pitanje zahtjeva iznošenje jedne temeljite i složene analize za koju treba više prostora od jednog intervjua.

Zašto se ne blokiraju računi velikim dužnicima i kako je uopće moguće da neko duguje milione neplaćenih poreza? Ima li smo slučaj bolnice u Konjicu kojoj je belokiran račun zbog neka, ako se varam, 2,5 miliona KM, a paralelno imamo bolnicu u Mostaru pod Bijelim brijegom koja duguje preko 70 miliona i uredno radi? Šta je to?



Jedan od osnovnih ciljeva i politika Porezne uprave je dosljedna primjena zakona, propisa i jednako postupanje prema svim poreznim obveznicima. Na ove obaveze i ciljeve konstantno sam ukazivao zaposlenicima, a u više navrata sam davao upute i javna sopćenja i dr. da se prema svim poreznim obveznicima treba jednako postupati, te da se zbog stalnog problema nedostajućih radnika aktivnosti provode prema njihovom značaju u konkretnom slučaju da se postupci primjenjuju kod poreznih dužnika koji imaju veće dugove. Prema Zakonu o Poreznoj Upravi FBiH i Pravilniku o prisilnoj naplati, postupke naplate i prisilne naplate provode kantonalni porezni uredi u konkretnom slučaju Kantonalni porezni ured Mostar čiji je rukovodilac i zaposlenici odgovorni za primjenu važećih propisa i za jednako i pravno postupanje prema svim poreznim obveznicima. Kad je u pitanju blokada Bolnice u Konjicu i neblokada bolnice u Mostaru to je primjer kako ne treba raditi. Ja sam preuzeo sve aktivnosti koje su mi u skladu s važećim zakonima na raspolaganju i o tome obavjestio Federalno tužilaštvo koje je predmet proslijedilo Kantonalnom tužilaštvu Mostar. Međutim prema dostupnim informacijama tužilaštvo nije poduzelo neke značajnije aktivnosti i na ovom primjeru može se vidjeti kao djeluje duboka država. Kad su u pitanju drugi veliki porezni dužnici tu se radi o rudnicima, Željeznicama, GRAS-u i firmama na koje se primjenjuju zakoni o finasijskoj konsolidaciji. Od ove skupine poreznih dužnika GRAS i Željeznice smanjuju svoj stari dug i redovno plaćaju svoje porezne obaveze, dok ostali nažalost to ne čine, a Porezna uprava prema njima ne sprovodi postupke prisilne naplate jer je to ograničeno zakonima o finansijskoj konsolidaciji i zaključcima Vlade.

Vjerovatno nema biznismena koji od svog knjigovođe nije čuo da nešto ne treba uraditi, iako nije protivzakonito, a na pitanje zašto da ne uradi ako već nije prot zakona, dobio je odgovor „zavisi kako to inspektor tumači“.?!! Kako se to može desiti, zar tumačenje zakona nije jedno i jedino? Kako neki inspektor može „tumačiti“ nešto što već ima svoje tumačenje? Kako tumačiti takvo ponašanje inspektora – neznanjem, zlom namjerom ili klicom korupcije?



Nije isključeno da zaposlenici ili inspektori Porezne uprave različito postupaju. Da bi se ova postupanja svela na minimum mi smo donosili interne procedure za jednako postupanje zaposlenika Porezne uprave. U cilju jednoobraznog postupanja i dosljedne primjene važećih propisa za inspekcijski nadzor smo donijeli i Priručnik o inspekcijskom nadzoru koji je obavezna instrukcija za sve porezne inspektore i šefove odsjeka za inspekcijski nadzor u svim organizacionim jedinicima PU FBiH. Dalje, moja stalna preporuka zaposlenicima jesta da oni ne trebaju da utvrđuju ni marku više ni marku manje poreza. Mislim da su različita „tumačenja“ prije svega posljedica različitog nivoa znanja. Naime, da bi sačinili jedan dobar zapisnik kod jednog velikog poreznog obveznika potrebno je poznavati 15 – tak propisa, treba poznavati i propise koji nisu „porezni“ kao što su Međunarodni računovodstveni standari i dr...sve ovo može biti razlogom različitih mišljenja. Kad je u pitanju korupcija ili neprimjereno ponašanje zaposlenika, porezni obveznici i građani to uz punu diskreciju mogu prijaviti i lično i anonimo: putem: e-maila, SMS poruke, besplatnog poziva i putem pošte na adresu PU FBiH, a što je sve navedeno na web stranici Uprave. Pozivam sve one koji imaju takvih saznanja da to i prijave.

Očekujete li da Vas kriminaliziraju, kako je to već postalo uobičajeno, matrica je ista – ko god je Bošnjak on je lopov, a ko nije, nakon akcije SIPE traži odlazak u penziju ( slučaj Galić)?!



Ja sam već davno prošao ta iskustva. Kad god sam se našao na putu nečijih interesa ja sam bio predmet nekog medijskog „kriminaliziranja“ i uglavnom anonimnih prijava i o tome već duže vrijeme razmišljam da napišem nešto više. A sada ću samo navesti da sam se prvi put našao u „neobranom grožđu“. Kad sam dolaskom za izvršnog direktora za finansije u BH pošti i BH Telecomu prekinuo praksu oročenja sredstava bez tendera i uveo praksu oročenja novca putem javnih tendera. Tad sam prvi put dospio u medije, a Pošta je tada po tim mojim tenderima i trogodišnjim ugovorima inkasira cca 12 miliona više prihoda dok se u BH Telecomu radilo mislim o cifri od oko 18 miliona KM, za šta sam dobio i godišnje priznanje. Tad su objavljene moje porezne prijave, a nije objavljeno da su ove dvije firme inkasirale više cca 30 miliona KM prihoda po ugovorima koje sam ja proveo. Međutim ako se zna da su ti ugovori ostali u primjeni i nakon mog napuštanja ovih firmi onda su ovi efekti bili puno veći. Nije tada objavljeno ni to da je tada Federalno ministarstvo finansija dalo mišljenje da se oročenje sredstava ne mora vršiti provođenjem tendera po čemu su postupala neka javna preduzeća.

Drugi put je to bilo kad sam se suprostavio projektu Poštanske Banke. Poštanske Banke danas nema, radnici BH Telecoma i Pošte su izgubili 15-tak miliona uloženog kapitala, a nisam primjetio da je neko osuđen i presuđen. Treći put je kad sam se suprostavio nekim stvarima u Fabrici duhana Sarajevo zbog čega sam ostao bez pola skoro 4 mjeseca. Danas nema FDS-a, godišnji gubitak za državu je više stotina miliona KM, danas nema ni 450 zaposlenih, nema ni filma kako je uništena FDS-a, nema ni podatka da je FDS s mojim vještačenjem uspjela doći do svojih 8,5 miliona KM, nema ni to da sam ja svoja prava ostvario na sudu sudskom presudom u moju korist nakon 8 godina.

I evo sada kad sam se se kao direktor Porezne uprave našao na putu interesa krupnog kapitala, ali i stavljanja institucije pod političku kontrolu, opet sam postao predmet kriminalizacije. Obzirom da je Porezna uprava od svega nabrojanog najkrupnija stvar i da je to institucija od sigurnosti za državu, i za očekivati je da će udari i pritisci biti jači i veći. Ne može direktor Porezne uprave očekivati da bude pošteđen neprijatnosti ako ustrajava na primjeni zakona, ako se naplata javnih prihoda poveća za preko 103% ako se utvrde dodatne obaveze od skoro 2 milijarde KM, ako porezne utaje po krivičnim prijavama iznose cca 110 miliona, ako pečaćenjem objekata doprinosite rastu broja zaposlenih itd. Tako da mogu razumjeti “udare, pakovanja, spletke, zastrašivanja i sl.” onih koji nezakonito posluju, kojim se obračunavaju dodatne obaveze, podnose krivične i prekršajne prijave, izriču sankcije i dr. ali ne mogu ni da shvatim niti da razumjem da se opstrukcije i udari provode od institucija ili pojedinaca iz institucija kojima bi trebala biti dužnost da pomažu u zakonitosti rada Uprave.

Bezmalo svi akteri vlasti u posljednjih dvadesetak godina najavljivali su smanjenje doprinosa na plaće zarad njihovog povećanja. Povećanje plaća uz smanjenje doprinosa, prema takvim najavama, rezultiralo bi zadržavanjem ukupnog obima ubranih doprinosa, ali i povećanjem platežne moći prosječnog građanina FBiH. Posljedično, povećanje potrošnje dovelo bi do većeg ubiranja poreza na dodanu vrijednost, čime bi država mogla dodatno profitirati. Je li to baš tako?



Duže vremena ukazujem da se vodi neodgovorna fiskalna politika. O tome sam objavio i više članaka za koje sam imao više poziva da se objave u međunarodnim časopisima. O tome smo podnosili incijative, prezentirali to na godišnjim pres konferencijama, simpozijima, seminarima itd. Očito je populizam nadvladao profesiju. Ako tome dodamo odsustvo političkog dogovora, nedostatak znanja, sinergije, a sve veća prisutnost položajne pameti onda je istinske reforme teško provoditi. O smanjenju doprinosa ja sam dao više izjava a i napisao radova koji su se mogli pročitati na web stranici Porezne uprave. Interesantno je da su svi ovi radovi pa čak i monografija o radu Porezne uprave odmah uklonjeni po mom razrješenju. Kad su u pitanju doprinosu ovdje ću samo napomenuti jedan moj rad „Reforma poreznog sistema Bosne i Hercegovine“ koji je objavljen u Zborniku radova na Međunarodnom simpoziju, održanog u organizaciji FINconsulta d.o.o., 28 i 29 Aprila 2016 godine u Fojnici. U ovom radu sam i tada naveo „da treba pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima i ukinuti doprinose na teret poslodavaca od 10,5%. Smanjenjem doprinosa uticat će se na smanjenje interesa za zloupotrebe, a proširenjem porezne baze zatvorit će se zakonske “rupe” izbjegavanja plaćanja doprinosa i poreza, što će dovesti i do veće jednakopravnosti poreznih obveznika. Ukoliko bi se paralelno sprovele i ostale provedene reforme ukidanje doprinosa od 10,50% ne bi se negativno odrazilo na fondove, jer ako bi se povećala zaposlenost, investicije i BDP ne bi došlo ni do smanjenja priliva sredstava u fondove. Uslov za to je da sve reforme budu dobro osmišljene i koordinirane“.

Generalno mogu reći da budžetske prihode ne treba povećavati povećanjem poreza i parafiskalnih nameta već kroz jaču poresku disciplinu, smanjenje sive ekonomije i pravednije propise o oporezivanju. Za dobru poreznu politiku neophodna je dobra precizna, jasna dugoročno održiva pravna regulativa, razvijena, pravedna i učinkovita Porezna uprava.

Nije li stvarni problem u cijeloj državi zapravo broj administrativnih radnika (općina, kanton, entitet – distrikt, država) za čije plaće se moraju ubrati sredstva iz realnog sektora, a koji je opet, u vrlo teškom položaju?



Lično mislim da je broj zaposlenika u javnom sektoru, tu prije svega mislim na organe uprave, upravne organizacije i dr. institucije svih nivoa vlasti u BIH značajno veći od stvarno potrebnog broja. Mislim da tome doprinosi i neadekvatna pravna regulativa, informatizacija procesa rada, automatizovane analize pogotovo analize efektivnog rada. Kad bi se napravila jedna analiza u kojoj bi se kvantificirao obim posla po zaposlenom, prosječno potrebno i realizovano radno vrijeme za obavljanje određenih poslova tada bi dobili jednu pouzdanu analizu na osnovu koje bi približno mogli locirati prekobrojnost. Ne vidim ozbiljne naznake da će se stanje realnog sektora sistemski značajno poboljšati dok je na drugoj strani evidentiran rast ne samo zaposlenika u javnom sektoru nego i povećanje broja penzionera.

Je li ikako praktično moguće doprinose smanjiti realnom sektoru, a zadržati ih u administrativnom, ako se, moguće, struka plaši smanjenja doprinosa brojnoj administraciji?



Teoretski i praktično je moguće, ako se usvoje takvi zakoni. Međutim ja smatram da nije dobro uvoditi različite doprinose za različite djelatnosti. To nije dobro i zbog radnika jer bi njihov uplaćeni iznos doprinosa za mirovinu bio niži pa bi imali i manju mirovinu. Realnom sektoru se mogu dati drugačiji poticaji kao na primjer kroz porez na dobit (proizvodne firme osloboditi poreza na dobit, a izvozne u visini ostvarenog izvoza i dr.), ukidanjem ili smanjenjem administrativnih naknada i takse i općenito parafiskalnih nameta. Olakšati im poslovanje na druge načine, bržim rješavanjem njihovih zahtjeva, pojednostaviti procedure da lakše investiraju i ostvaruju svoja prava, kroz kreditnu politiku i dr.

Znate li za postojanje stranica na društvenim mrežama na kojima se publikuju, nude ili traže raznorazne npr. zanatske usluge, a koje se pružaju nacrno? Oni koji tako rade, uglavnom su osigurani putem zavoda za zapošljavanje, a ipak uredno rade i prihoduju. Pri tome, cijene koje nude znatno su niže od onih koje mogu ponuditi firme što rade po zakonu. Kad će ova država, na bilo kojem svom nivou, po Vašem mišljenju, naći načina da te crne prihode zaustavi?



Trgovina i pružanje usluga putem društvenih mreža je rastuća pojava koja još nije uređena propisima. Obzirom na njen rast i da ova djelatnost ima udio u sivoj ekonomiji, ali i u prevarama građana, neophodno je ovu djelatnost zakonski urediti. Također, neophodno je edukovati i tehnički osposobiti sve inspekcijske organe da mogu uspješno nadzirati ovu djelatnost. Porezna uprava je u proteklom periodu imala određen broj kontrola po kojima su utvrđene dodatne porezne obaveze. Međutim obzirom na brojnost poreznih inspektora i njihove druge obaveze to je nedovoljno pa bi u nekom budućem periodu trebalo mobilizirati određen broj inspektora Federalne i kantonalnih uprava za inspekcijske poslove kao i inspektore Porezne uprave za intenzivniji inspekcijski nadzor.

Kuda Vaša karijera ide dalje? Prijavili ste se na konkurs za direktora, šta očekujete? Imate neki plan ili najprije slijedi odmor od ovih devet godina koje su, zasigrno ako ništa, bile turbulentne?



Prvo očekujem rješenje o rasporedu koje nisam dobio ni nakon protoka 10 dana od razrješenja. Po dobijanju rješenja o rasporedu ću vjerovatno na ostatak godišnjeg odmora. Uobičajeno je da svoje planove ne objavljujem prije njihove realizacije, jer rezultati najbolje oslikavaju stvarne namjere. Međutim, zbog trenutne medijske harange, kad je u pitanju konkurs za direktora tu ništa ne očekujem jer neću prisustvovati ispitu, tako da ne mogu biti ni kandidat za direktora. Naime, zbog svih opstrukcija i pritisaka ja sam krajem februara ove godine napisao ostavku na radno mjesto direktora Porezne uprave Federacije BiH. O toj ostavci su bili obaviješteni neki od mojih saradnika i prijatelja. Ostavku nakon konsultacija s saradnicima i prijateljima, nisam poslao iz razloga što nisam imao priliku da o tome razgovaram s nadređenima i zbog toga što bi u tom slučaju Porezna uprava ostala bez direktora, a shodno važećim propisima dužnost bi preuzeo zamjenik. Ostavkom bi se ugrozilo normalno funkcionisanje Uprave. Da bi se ugrozilo normalno funkcionisanje Uprave potvrđuju aktivnosti koje su se događaju nakon mog razrješenja a koje su započete za vrijeme mog korištenja godišnjeg odmora. Zbog tih aktivnosti sam prekinuo odmor i 4. jula 2024. godine uputio dva dopisa Vladi Federacije - Komisiji za administrativna pitanja. Da li su ovi dopisi doprinijeli mom ubrzanom razrješenju prije završetka konkursa nadam se da će pokazati vrijeme. Očekivao sam da će se postupiti po važećim propisima a i dosadašnjoj praksi tj. da će se nakon okončanja konkursa istovremeno izvršiti moje razrješenje i imenovanje novog direktora. Moj plan je bio da se prijavim na konkurs za direktora, ali da se ne pojavim na ispitu.

Dakle, želim reći da neću prisustvovati ispitu, tako da ne mogu biti ni kandidat za direktora. Svim prijavljenim kandidatima želim sreću i uspjeh na konkursu i da najbolji bude prvi, jer je Poreznoj upravi zaista potreban najbolji. Novom direktoru želim da mandat protekne bez opstrukcija pritisaka i s duplo boljim pokazateljima učinkovitosti rada Porezne uprave.