Danas je Bosna i Hercegovina obavijena tugom. U Jablanici, srce je slomljeno, a suze ne prestaju teći.
Ajla, Arman, Ernad, Ibrahim, Redžo, Huma, Rahima, Nezira, Semir, Zejna, Jasmin, Irmela, Đemila, Hivzija, Fikret, Vedad, Adela i Amira ostali su zauvijek u svojoj voljenoj Jablanici, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag boli i patnje.
Nedavne poplave oduzele su im ne samo živote, već i snove, nade i sve ono što su gradili. Njihovi tabuti, ti simboli života koji su se ugasili prebrzo, izneseni su iz musale s posebnim poštovanjem, a svaka ruka koja ih je nosila bila je obavijena tugom. Brojni građani okupili su se, a njihova tiha snaga bila je svjetlost u ovom mračnom trenutku.
Uskoro će se klanjati kolektivna dženaza, a reisul-ulema Islamske zajednice, Husein ef. Kavazović, predvodit će posljednji ispraćaj. Ova dženaza nije samo oproštaj; to je i trenutak zajedništva, trenutak kada se svi okupljaju kako bi odali počast onima koje smo izgubili. U tim trenucima, svi smo jedno – bez obzira na razlike, svi osjetimo bol i tugu.
Naši reporteri Emerin Ahmetašević i Harun Nuhanović, iako su na zadatku, nisu mogli ostati udaljeni. Stali su rame uz rame s ostalim građanima, mirno i dostojanstveno noseći tabute, svjesni težine onoga što čine. U njihovim rukama nosili su uspomene na izgubljene živote, a u srcima tugu koja nas sve obavija.
Ova tragedija nije samo lokalna, ona je nacionalna. Ispod svih tih suza i tjeskobe, ispod svakog tabuta, leži naša kolektivna bol.
U ovom beskrajno tužnom danu, Jablanica ostaje simbol snage, otpornosti i zajedništva, čak i u najtežim trenucima. Sjećanje na naše voljene nikada neće izblijedjeti. Njihovi životi, njihova ljubav i njihovi snovi ostat će vječno u našim srcima, a Jablanica će uvijek biti mjesto gdje će se čuvati njihova sjećanja.
