Karl Marx i Friedrich Engels su svojevremeno napisali Kapital kao utopijjsko djelo namjenjeno nikome.
U vrijeme Kecmanovićevog rektorovanja na Sarajevskom univerzitetu studenti, čak i studenti tehničkih nauka, su imali obavezan predmet Marksizam. U godinama kad se Komunizam kao društveno uređenje u Evropi urušavao pred očima cijelog svijeta. A simbol pada Komunizma kao društvenog uređenja označen je rušenjem Berlinskog zida, kojim je Njemačka bila podjeljena na Zapadnu demokratsku i Istočnu komunističku.
Te dvije Njemačke, Zapadna demokratska i Istočna komunistička, sa dva različita društvena uređenja se oslikavaju na primjeru u automobilskoj industriji: Zapadna Njemačka je proizvodila Mercedes, a Istočna Njemačka je proizvodila Warburg (ko još pamti Varburga).
Zlatno doba Socijalističke Jugoslavije je bilo (tako ga pamtimo) kad su u Brogradu uz Titu, i poslije njega, bili kadrovi iz Bosne i Hercegovine.
Džemal Bijedić, prvi do Tite, je bio unutrašnji i međunarodni implementator socijalističkog (ne komunističkog) uređenja Jugoslavije u kojoj su i vjerske slobode bile na umjerenom nivou.
Jugoslavija, kao ne tipična komunistička država, je imala mogućnosti da se transformiše u demokratsku kapitalističku državu.
Od svih rješenja transformacije Jugoslavije izabrano je najgore, transformacija ratom.
I prva i druga Jugoslavija i postjugoslovenske države, od devedesete na ovamo, je ukupno nešto više od 100 godina.
Kecmanovic i Tanasković iz svog komunističkog ugla tretiraju, knjigom, prvog predsjednika demokratske Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića.
Za razliku od svih predsjednika demokratskih republika samo je Izetbegović bio predsjednik demokratske Republike a da nije bio član Saveza komunista SFRJ. Svi ostali jesu.
I možda je bas u tome sva ta ne tipicčost Alije Izetbegovića, i snaga i umijeće, da stvori Armiju RBiH koja je odbranila Bosnu i Hercegovinu od dvije agresije i unutrašnjih pobunjenika.
Cijeli demokratski svijet je bio na strani Bosne i Hercegovine kad je na njenom celu bio predsjednik Alija Izetbegović.
Taj demokratski svijet je osudio agresije na Bosnu i Hercegovinu, i iz Srbije i iz Hrvatske, i presudio Haškim presudama genocid u Srebrenici i Udruženi zločinacki poduhvat - UZP.
Ovo su činjenice, demokratske cinjenice, a komunističkim funkcionerima Kecmanoviću i Tanaskoviću demokratija nije jača strana.
Piše: S.E.

