Povod Prvog svjetskog rata bio je Sarajevski atentat, u kojem je ubijen austrougarski prijestolonasljednik, nadvojvoda Franz Ferdinand. Uzroci su bili brojni. Drugog svjetskog rata ne bi bilo bez Adolfa Hitlera. Ukoliko dođe do trećeg svjetskog rata, to će biti zbog jedne osobe - Benjamina Netanyahua, koji je poznat po svojoj radikalnoj, militantnoj politici. On to sasvim jasno pokazuje u svojim nastupima, govorima, ali i svakodnevno u političkoj praksi. I to traje već godinama. Tako je bilo s operacijom "Zaštitni rub" iz 2014, kao i s onom "Čuvar zidova" iz 2021. U obje su stradali brojni civili, ali su one učvrstila političku poziciju Netanyahua.
Netanyahu treba krizu, stalne napetosti i ratove. Bez njih on sigurno ne bi bio premijer Izraela. Zbog toga su mnogi, prije svega novinari i bivši obavještajci, i u samom Izraelu postavljali pitanje o ulozi Netanyahua u događajima od 7. oktobra, nakon kojih će se, još jednom, zapaliti Bliski istok. U mjesecima pred oktobarske događaje vlast premijera Izraela suočavala se s ozbiljnim unutrašnjim krizama i narastajućim nezadovoljstvom građana.
Protesti su postajali sve češći i sve masovniji. Kraj vladavine Benjamina Netanyahua bio je pitanje dana. A onda se desio 7. oktobar i stvari su krenule u suprotnom pravcu. Izraelska obavještajna služba Mossad nije mogla ne znati za organizaciju tako velike i opasne akcije po sigurnost Izraela. Posljednjih sedmica, nakon eksplozija pejdžera, elektroničkih uređaja i naprava u objektima i džepovima meta Izraela, sasvim je jasno do koje mjere je Mossad kontrolisao komunikacije između Hamasa, Hezbollaha, Irana, Libana… Bilo je onih koje su oktobarski događaji podsjetili na početak Drugog svjetskog rata. Naime, kao povod za izbijanje rata Njemačka je iskoristila spor s Poljskom u vezi s Gdańskom i obalnim pojasom.
Pošto je poljska vlada odbila Hitlerov zahtjev za ustupanje spornih područja Trećemu Reichu, na šta je računao, nacistički je režim lažirao napad manje poljske jedinice (njemački vojnici preobučeni u poljske odore) na svoju pograničnu postaju te, pod izgovorom zaštite granica, iskoristio taj incident kao izliku za napad na Poljsku. Pitanje je i je li Netanyahu dopustio događaje 7. oktobra kako bi ih iskoristio za ostanak na vlasti i jačanje vlastiti pozicije. Ne postoji niko ni na Bliskom istoku ni u SAD-u ni u Velikoj Britaniji ni u EU kome nije jasno da, sve dok je Netanyahu na vlasti u Izraelu, sukobi na Bliskom istoku neće prestati. Naprotiv, mogući su samo novi i širi frontovi. Nakon Gaze i Zapadne obale, Sirije i Libana to je, valjda, svima jasno. Netanyahu kaže da je najnovija agresija i masakr u Bejrutu neophodan da bi se "obnovio sigurnosni balans". Ali sam Netanyahu je taj koji je apsolutno neuravnotežen. Od njega takvog je pogrešno očekivati korake u pravcu mira.
Put kojim on ide može polučiti samo još mnogo dodatnog nasilja. Nasilje rađa nasilje. Ne donosi sigurnost, samo više mržnje i osvete. Netanyahu mora otići! Nakon što nije uspio u svom zabludnom cilju uništenja Hamasa, Netanyahu namjerno stvara drugi front eskalirajući konfrontaciju s Hezbollahom. Novim frontom je pokazao i da ga ne interesuje mišljenje SAD-a, čije su diplomate probale spriječiti eskalaciju. Netanyahu mora biti zaustavljen. Ali ko će ga zaustaviti? Ne, barem ne još, američki predsjednik Joe Biden. On se brine da bi požar na Bliskom istoku mogao naštetiti šansama Kamale Harris i demokrata na izborima u novembru. Usto, Biden se, kao i lideri širom svijeta, plaši zauzimanja za mir, a protiv Netanyahua, jer bi takav stav mogao biti medijski (zlo)upotrijebljen kao akcija protiv Izraela. Svuda trepere crvene lampice upozorenja. Svijet nije nikada bio bliži trećem svjetskom ratu. Eskalacija na Bliskom istoku neće ostati regionalna.
Uslijedit će i eskalacija u Evropi. A onda i širom Azije. Ogroman rizik nosi čuvanje vlasti Benjamina Netanyahua i izbjegavanje odgovornosti za ratne zločine. Podrška Netanyahuu nije podrška Izraelu, već militantnom sistemu zbog kojeg svakodnevno stradaju nedužni civili. Dakle, ko može poslati u prošlost Benjamina Netanyahua? Odgovor je - zajedničkim naporima i usaglašenim djelovanjem SAD, UK i EU. Ili građani Izraela. Prva mogućnost je lakša, ali zahtijeva hrabrost kakvu aktuelni globalni lideri nemaju. Zato je vjerovatnije da će kraj surove vladavina Netanyahua odrediti građani Izraela masovnim protestima na ulicama. Treća opcija je treći svjetski rat.
