Razvidnim se čini da dolazi vrijeme vraćanja naših djetinjih godinana; vraćanje na izvorne postavke vitalnosti - počev od rodne/spolne pa nadalje: socijalne, nacionalne; vraćanja na izvorne vrijednosti bogatstva i moći u funkciju biti života, a obratno ovoga ovovremenog, što je!

Dakle, prvo pojedinac pa porodica, onda društvo, nacija - potom internacionale, odnosno svijet uz uvažavanje osobenosti i različitosti...

Piše: Behudin Mašović

Kako to sada shvatiti u odnosu na dobre Bošnjane!?

Historijski posmatrano - Bošnjaci islamske vjere ulazili su ili tačnije kazano, uvođeni u razne državne zajednice na zapadnom Balkanu kao razbijena muslimanska zajednica i pri tome još, nizašto pitani! Pa, sada kada se dobro razmisli - zašto bi bili i pitani, kada u potpunosti još i dan-danas nacionalno sazreli nismo?! Zato, stalno popuštajući i udovoljavajući drugima; još kadri nusmo postati relevantanim faktorom u državnoj zajednici!

Verujem da je Bošnjacima, u tom kontekstu, ovovremeni predsjednik Republike Hrvatske - Zoran Milanović onomad i poručivao: prvo sapun, onda parfem! Preperite se, dobri (istočni) susjedi naši u hiljadu voda i potom budite prepoznatljivi po bošnjačkom mirisu. Prvo nacionalizam pa onda internacionizam...

Pa, i ako nije - nego je nešto uvredljivo mislio, onda je Milanović to samo o sebi rekao. Hvala mu u svakom slučaju što nas Bošnjake budnim drži! Mogao je tišu-mišu; da šuti i radi svoj posao!

Evo, također i ovovremni predsjednik entiteta RS BiH Milorad Dodik viče - valjda osjetio u Bošnjacima neku posustalost u dokazivanju, pa ko' hoće da nas dotuče; hoće da nas vrati na postavke vjerske sekte - ponovno, muslimanima nas zove!

A može biti, da čovjek Bošnjacima išaret čini - da se, jadni ne bili već jednom dovranišemo i pameti dozovemo!
Iz svakoga valja izvući ono najbolje - Sokratovom metodom majeutike, tj. izvlačenja ispravnih odgovora iz sugovornika kao što primalja izvlači dijete iz majčine utrobe. Išaret šalje da se iz okova trznemo te dublje pogledako unazad i uvidimo: da smo svoji na svome; da nam valja očuvati lirsko-gotsko-arijanski, potom bogumilsko-bosanko krstijanski supstrat i u konačnici Bošnjački svjetonadzor sve tri vjere monoteističke; da se islam samo olahko nakalemio na svoju prirodnu japiju, baš kao što je to učinilo katoličanstvo i pravoslavlje, prije toga!

A mi Bošnjaci, ko' uvrijeđena mlada; zajordamili što nas tako zove; ništa ne činimo i očekujemo da se sve to samo od sebe razbistri (strpljen-spašen???), a pri tome ne uviđamo da takve nepotpuno potvrđene, najlakše mutna voda može odnijeti- tamo u neko Crno more!

Milanović i Dodik upozoravaju: Nije vam dovoljna ni ovovremena činjenica da je u genomu ljudi, što danas nastanjuju prostore bivše rimske provincije Ilirik (Ilirije) odnosno kasnije rimske provincije Dalmacija (lat. Dalmatia – Dalmatija), a time i Bosne; odnosno i to što rezultati istraživanja iGENEA instituta Švicarske navode da je dominantno genetsko naslijeđe stanovništva u BiH preko 40% ilirsko, 20% gotsko (germansko), 15% keltsko, 15% slavensko (po nekima istraživanjima tek 10%), dok ostatak pripada drugim grupama.

Ni Ilirske gradine, ni stećci, ni Arius (Areios, Arios) i arijanstvo, istočno goti, kelti, katari i katarizam (grč. καθαροί - katharoi = čisti), s(k)laveni, bosanski kraljevi, osmanije; ni stambolski, ni dubrovački arhivi, ni slatka tišina... nego samo stalna borba za potvrđivanje statusa - spasiti vas može!

Zdravoj japiji, pa i kad je tešu i oblikuju tamo neke (ne)vješte ruke, smrti nema - pa, tako kada ustreba, tvrdoglavi dobri Bošnjani ne štedeći se uvijek vraćaju u svoje djetinje godine; jer takvi kakvi jesu, ne mogu se odreći sebe ni pod pritiscima ni zbog lijepih riječi, jer kako je to lijepo primijetio Husein Ćišić 1927. godine: “Nitko se još sama sebe za tuđi račun nije odrekao.” On kaže da je jedna od “najizrazitijih karakternih crta naših pređa, naših starih ‘bošnjana’ najstarijega, kao i starijega doba, bila jedna vrst otmene netrpeljivosti prema svemu – što nije njihovo. – Ni samo vrijeme, ni sve one faze političkog života, kroz koje se, tokom vremena, nevoljno promicahu nije dostajalo, da tu crtu u njihovu karakteru izmijeni. – Oni su uvijek ostajali i ostali dosljedni sami sebe”.