Mnogima omiljena delicija oduvijek je na cijeni, a pistacija je jedan od najskupljih orašastih plodova u prodavaonicama.

U jeku priče o uravnoteženoj prehrani, trend konzumiranja ove namirnice sve je prisutniji u Evropi i svijetu. No, još prije nekoliko godine prof. dr. sc. Ivo Miljković je za Agroklub rekao da je Hrvatska jedina zemlja na Sredozemlju u kojoj uzgoj pistacija nije proširen.

Mnogi, i ne samo poljoprivrednici nego i pojedini stručnjaci ne znaju da je hrvatski naziv za pistaciju ‘Tršlja’. A uzgoj tršlje je itekako isplativ. U maloprodaji kod nas, primjerice, za kilogram pržene pistacije bez soli treba izdvojiti i do 20 eura.

-Imamo sve uvjete - smatra prof. Miljković, a jedan od razloga zbog čega dosad nije bilo uzgoja svakako je i taj što naši poljoprivrednici malo znaju o toj vrijednoj voćnoj vrsti, a nisu ni upoznati s novim tehnologijama u njenom uzgoju.

Pistacija je drvenasta kultura koja pripada porodici rujevki (Anacardiaceae). Radi se o oktobarskoj kulturi, uz iznimku jedne zimzelene sorte. Potječe iz jugozapadne Azije, odakle se raširila po cijelom svijetu. Pistacija zadržava grmoliku formu ili formu niskog drveta, a prilagođen je toplijim uvjetima klime te se na našim prostorima uzgaja u primorju. Prema arheološkim nalazima pistacija se uzgajao već prije 9.000 godina, što ukazuje na njegovu veliku gospodarsku korist.

Najbolji rod očekuje se u dvadesetoj godini

Pistacija je grmolika voćna vrsta. Može narasti do 10 m i imati životni vijek od 100 godina. U konvencionalnoj se proizvodnji teži nižim uzgojnim oblicima radi lakše berbe, a najbolji se rod ploda može očekivati u dvadesetoj godini. Plod pistacija je koštunica, duga 1 do 2 cm i široka 2 cm. Obavijen je kopulom bež boje koja lagano puca tijekom sazrijevanja ploda. U koštunici je smještena jestiva zelenkasta sjemenka.

Pistacija je biljka toplog podneblja i u našim područjima najbolje rezultate uzgoja postiže u uvjetima mediteranske klime. Ipak, nije osjetljiv na niske temperature. Može pretrpjeti velike temperaturne amplitude od -30 °C do + 42 °C i uzgajati se na terenima do 1.200 m n/v.

Uspijevala bi i u Slavoniji

Osim na otocima i priobalju tršlja bi, kaže Miljković, kod nas mogla ići i u Slavoniji. Tršlja podnosi temperaturu i do minus 20. Znači i u Slavoniji bi uspijevala pogotovo na izdignutim položajima u Baranji, na vukovarskom i vinkovačkom erdutskom lesnom platou.

-S uzdignutih brežuljkastim terenima hladan zrak se spušta niz padinu pa ne dolazi do pozebe. Neprikladne su joj nizine u kojima hladan zrak duže leži - dodaje profesor Miljković.

Tršlja je ipak prioritetno mediteranska voćka, trpi sušu i traži dosta topline. Može uspijevati duž Jadrana, na svim otocima kao i u unutrašnjosti Istre i Dalmacije, Ravnim kotarima i Dalmatinskoj zagori, a kod uzgoja u Slavoniji treba birati posebne uzdignute, sunčane i južne položaje. U prilog Slavoniji idu i klimatske promjene.

Podnosi sušu kao kaktus

-Krajnje je vrijeme da se u Hrvatskoj iskoriste prirodni ekološki potencijali proizvodnih prostora, koji do danas nisu pod poljoprivrednim kulturama - kaže profesor Miljković. On, pritom, ističe da tršlja od svih voćnih vrsta najbolje podnosi sušu, pa je što se suše tiče uspoređuju sa kaktusom.




Radi se o kulturi koja traži osunčane prostore te može izdržati dugu sušu i visoke temperature. Korijen prodire duboko i omogućuje iskorištavanje vode i na velikim dubinama u tlu. Preporučava se saditi na dobro dreniranom tlu.

Budući da razgranati korijen raste duboko, pistacija nema prevelike zahtjeve prema tlu. Treba imati na umu da se radi o dugoživućoj kulturi kod koje se prerađivanje ne preporuča pa je pistacija potrebno odmah zasaditi na teren na kojem je planiran uzgoj. Pogoduju mu duboka i glinena tla.

Široka komercijalna upotreba

Kako bi se postigle najbolje uzgojne osobine, pistacija se kao ostale voćne vrste, preporučava saditi cijepljenjem. Sadnju je najbolje obaviti u jesen, kako bi se do proljeća mlada biljka mogla pripremiti i razviti korijen.

Budući da se radi o dvodomnoj vrsti, potrebno je obratiti pažnju da se u nasadu u stabla sa ženskim cvjetovima, nalazi i stablo s muškim cvjetovima kako bi se omogućilo oprašivanje. „Muška“ i „ženska“ stabla mogu se razlikovati oblikom lista – „muški“ su listovi tamnozelene boje s duguljastim listićima, a „ženski“ svjetlozeleni s velikim ovalnim listićima.

Pistacija obično donosi plod u desetoj godini ukoliko je biljka uzgojena iz sjemena (sjemenjak), a u petoj ukoliko je biljka cijepljena. Plodovi sazrijevaju od jula do augusta. Rod se može očekivati svake godine, a biljka obilno rodi svake treće do pete godine. Smatra se da starija stabla mogu dati 50 kg ploda s ovojem, odnosno 30 kg ploda bez ovoja.

Sjeme pistacija je izuzetno hranjivo. Sadržava 20% proteina, 50% masnog ulja, 20% ugljikohidrata i 2% vlakana. Od minerala sadržava kalij, kalcij, magnezij i željezo, a znanstveno je dokazan njegov utjecaj na smanjenje rizika od srčanih bolesti. Obično se konzumira u svježem stanju, a često se koristi i u industriji proizvodnje sladoleda, maslaca i drugih prerađenih i konditorskih proizvoda. Budući da ima okruglu krošnju i raste u formi grma, smatra se vrlo dekorativnom kulturom.