Jedan od najvećih tabua u Vatikanu stoljećima je bilo otvoreno govoriti o papinom zdravlju.
Kao vođa 1,4 milijardi katolika u svijetu, papa je štovani duhovni poglavar. Govoriti o njegovu tjelesnom zdravlju smatralo se profanim.
Ali dok se papa Franjo bori s obostranom upalom pluća u rimskoj bolnici Gemelli u koju je primljen 14. februara, Vatikan pokušava nešto novo. Ured za štampu Svete Stolice objavljuje dnevna izvješća o njegovom zdravstvenom stanju. Objavio je tako da papa prima kisik i da treba transfuzije krvi te čak da je 22. februara imao „dužu asmatičnu respiratornu krizu”.
„Oprezno sam impresioniran”, rekao je Greg Erlandson, američki novinar koji desetljećima prati Vatikan.
Ti izvještaji „grade povjerenje da dobivamo prilično točan sažetak” o papinom zdravlju, rekao je Erlandson, bivši glavni urednik američke katoličke novinske agencije Catholic News Service.
John Thavis, dopisnik iz Vatikana tokom tri pontifikata, rekao je da nova transparentnost „odgovara Franjinom otvorenom stilu komuniciranja, ali je odmak od tradicionalne rezerviranosti Vatikana u vezi papinog zdravlja”.
Dvojica Franjinih ljekara rekli su na novinskoj konferenciji 21. februara da je Franjo naredio da se objavljuju dnevni izvještaji o njegovom zdravstvenom stanju.
Dr. Sergio Alfieri iz bolnice Gemelli rekao je da je upustvo bilo da se „ništa ne skriva”.
Papa Franjo želi otvorenost
Jedna osoba za koju se zna da često razgovara s Franjom, a koja je tražila da ostane neimenovana, rekla je da je sam papa pomogao u pisanju tih izvještaja prvih dana svog boravka u bolnici i da je poticao ljekare da otkriju više pojedinosti o njegovu zdravstvenom stanju i liječenju.
Thavis je rekao da je Franjo „želio da ozbiljnost njegovog stanja bude jasna”.
Vatikanski dužnosnici nisu javno govorili o razlozima za ta detaljna izvješća, ali privatno je nekoliko dužnosnika izrazilo zabrinutost zbog prethodnog širenja dezinformacija.
Naime, ubrzo nakon što je papa bio primljen u bolnicu, na društvenim mrežama počelo se tvrditi da je primio posljednje pomazanje i umro.
Počele su kružiti i lažne fotografije generirane umjetnom inteligencijom po kojima ga se na životu održava pomoću respiratora.
U službenim dnevnim izvještajima o papinom zdravlju ponavljalo se da on samostalno diše, ali da povremeno, po potrebi, prima kisik putem nosne kanile.
„Vatikan je napokon shvatio da je bolje biti iskren nego dopustiti da teoretičari urota uskoče u prazan prostor”, rekao je Tom Reese, jezuitski svećenik i komentator koji prati papu.
Papa Ivan Pavao II., čiji je pontifikat trajao od 1978. do 2005., imao je godinama vidljiv tremor prije nego li je Vatikan 2003. napokon potvrdio da boluje od Parkinsonove bolesti.
A rak želuca od kojeg je papa Ivan XXIII. bolovao najmanje osam mjeseci objavljen je dugo nakon što je 1963. umro.
„Stara izreka kaže da papa nikada nije bolestan dok ne umre”, rekao je Christopher Bellitto, historičar na Sveučilištu Kean u New Jerseyju koji proučava Katoličku Crkvu. „To se promijenilo.”
