BiH je jedini konstitutivni element Jugoslavije koji je sačuvao svoj identitet zahvaljujući Spahinim nastojanjima, napisao je Noel Malcom u svojoJ knjizi „Povijest Bosne“ opisujući zasluge Mehmeda Spahe za očuvanje naše zemlje.
U historiji naše zemlje mnoga carstsva i političari su prodefilovali ovom bosanskom zemljom. Osmansko carstvo, Austro-Ugarska, dvije Jugoslavije, NDH su bile i prošle. Ali naš čovjek je ostao i zalagao se za očuvanje granica jedine nam domovine, Bosne i Hercegovine.
Mnogi političari su zauzimali značajna mjesta u gore navedenim carstvima i državama. Ali jedno ime, od svih njih, se ističe. Mehmed Spaho, ili kako su ga zvali 'Paša od Bosne'. Tokom svog života mnogi su mu se suprstavljali i pokušavali da ga u toj političkoj bitci pobijede.
U vlastitim redovima, među Bošnjacima je imao veliki ugled i poštovanje što dokazuje da je više od 20 godina bio politički aktivan zalažući se za prava Bošnjaka i očuvanje teritorije i granice Bosne. S obzirom da se zalagao za saradnju sa drugim narodima zarad svojih gore spomenutih ciljeva, može se reći da je vodio realističnu politiku.
Iako je bio u različitim vladama i sarađivao sa različitim političarima ideološke orijentacije, zasigurno nije bio omiljen u tim krugovima. Zbog ciljeva koji su vodili očuvanju Bosne u tadašnjim granicama, njegova porodica smatra da je otrovan na današnji dan.
Ko je bio Mehmed Spaho?
Spaho je završio osnovnu školu i gimnaziju u Sarajevu 1902. godine, a Pravni fakultet u Beču 1906. Doktorski ispit je polagao krajem 1907., a 1908. je promoviran u doktora pravnih nauka.
Tokom svog školovanja počeo je da piše književne članke koje je objavljivao sve do smrti u listovima „Behar“, „Novi Behar“, u kalendarima „Pravde“ i „Narodne uzdanice“. U studentskim danima se priključio društvu „Zvijezda“ koje se zalagalo za zajednički politički rad Srba i Hrvata.
Po završetku školovanja posvetio se sudačkom zvanju, te je u periodu 1906.-1908. godine bio sudski prislušnik, a do 1910. godine je bio advokatski pripravnik. I njegov otac se bavio pravom, ali onim šerijatskim, i poznato je da je bio kadija u Jajcu. Stoga ne čudi da je Spaho imao afiniteta prema pravnoj nauci.
Nakon što je završio posao advokatskog pripravnika imenovan je na poziciju sekretara u Trgovačko-obrtničkoj komori 1910 . U tom periodu je pokazivao želju da uđe i u političke vode. Pokušavao je da uđe u Bosanski sabor kao neko ko se školovao van Bosne, ali bezuspješno. Tek kasnije će Spaho doživjeti politički uzlet po kojem će ostati upamćen.
Politički angažman
Spahin prvi politički uspjeh se desio 1914. godine kada je izabran u Gradsko vijeće grada Sarajeva. Na ovu poziciju je došao nakon što se povukao Esad ef. Kulović. Od ovog momenta je krenula politička karijera Spahe koja će kasnije dosegnuti vrhunac imenovanjima u različite Vlade na različita ministarska mjesta.
Kako bi ušao u Vladu Spaho, ali i ostali Bošnjaci, morali su da oforme političku stranku koja će im biti sredstvo borbe za prava Bošnjaka i očuvanje Bosne kao autonomne jedinice u tadašnjim granicama. Zbog toga se 1919. osniva Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMO) čije vodstvo će kasnije preuzeti Spaho.
JMO je na njenom početku predvodio muftija Ibrahim ef. Maglajlić koji je bio više sklon prosrpskoj politici koja je vodila centralizaciji Jugosalvije, a takvu politiku je predvodio srpski politički vođa Nikola Pašić. Sa druge strane Spaho je smatrao da Bosna treba nastojati da očuva svoj identitet kao autonomna jedinica u jugoslavenskoj državi“ zbog čega dolazi do rascjepa u JMO.
Na izborima za Ustavotvornu skupštinu Jugoslavije Spahina stranka je osvojila gotovo sve muslimanske glasove i dobila 24 zastupnička mjesta. Na taj način muslimani su pokazali kakvu politiku žele da vode njihove vođe.
Kako je tvrdio rahmetli akademik Muhamed Filipović, narod je tada govorio:
-Selam alejk, muftija, šuplja ti je kutija. Šućur Allahu, mi smo za Spahu.
Za vrijeme svog političkog angažamana nastojao je da očuva Bosnu i da muslimanske zemljoposjedničke porodice koliko toliko spasi od agrarne reforme koja je imala i prikrivene namjere usmjerene prema Bosni. Tako je 4.000 zemljoposjedničkih porodica dobilo novčanu naknadu koja je bila ispod one tržišne.
Pored ove borbe za zemljoposjednike, Spahina borba se sastojala i u tome da očuva granice i autonomiju Bosne u Kraljevini SHS ali u Kraljevini Jugoslaviji. Uspio je da se izbori za mjesto u različitim vladama kako bi mogao da postigne svoje ciljeve. Tako je bio ministar šumarstva i rudarstva u periodu 1918.–1919., ministar trgovine i industrije 1921., 1927.– 1929., te kao ministar saobraćaja u Vladi Kraljevine Jugoslavije 1935.–1939.
Iako je pristao na Vidovdanski ustav 1921., njegova politička borba nije prestala niti su se ciljevi mijenjali. Malcolm je tvrdio da je Spaho morao da pristane na ovaj Ustav kako bi na kraju sačuvao Bosnu. Ovo je samo još jedan od dokaza kako je Spaho vodio jednu realističnu politiku koja je davala rezultate.
Protivljenje cijepanju Bosne
Kada je knez Pavle Karađorđević smijenio Milana Stojadinovića i na njegovo mjesto imenovao Dragišu Cvetkovića crni oblaci su se nadvili nad Bosnom. Dragiša Cvetković je zajedno sa Vlatkom Mačekom 1939. napravio sporazum po kojem će se ponovo stvoriti hrvatski teritorij te Hrvatskoj dati značajna politička moć. A sve ovo bi išlo na uštrb Bosne.
S obzirom da se Spaho zalagao za autonomiju Bosne, ovaj dvojac je znao da će se teško ovaj sporazum sprovesti političkim putem. Međutim, ovaj sporazum je prihvaćen augusta 1939., samo dva mjeseca nakon smrti Spahe.
Spahina porodica tvrdi da je otrovan u Hotelu 'Srpski kralj' u Beogradu. U prilog tome i idu i navodi Mehmedalije Bojića, penzionisanog pukovnika JNA i historičara. Prema njegovim istraživanjima došao je do izvršioca tog čina i razgovarao sa njim. Bojić navodi da mu je izvršilac naveo koja je vrsta otrova korištena.
Nakon što je proveo 16 dana u zatvoru, izvršilac je zajedno sa drugim osobljem pušten na slobodu i vraćen na posao. Ali ovaj put je dobio unapređenje služivši u Dvoru za ličnog kuhara i konobara princa Pavla.
Ovi navodi nisu nikada zvanično potvrđeni te se još uvijek smatra kako je Spaho umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegovoj dženazi je prisustvovalo 50.000 ljudi što doovoljno govori o tome kakva ličnost.
Mehmed Spaho je zasigurno jedan od najvažnijih ličnosti Bošnjaka ali i Bosne koji je utro put očuvanja naše domovine. Njegov angažman i zalaganje trebaju biti primjer svima onima koji se danas kunu u našu državu.
