Težak je život ove višečlane porodice. Priznali su nam kako se bore na razne načine da zarade dovoljno kako bi porodica preživjela još jedan mjesec.
Nažalost, osim materijalne situacije, porodica je u lošem zdravstvenom stanju. Ova porodica ima četvero djece, od kojih je jedno s poteškoćama u razvoju.
-Moj Damir se rodio ovako. Nerazumljivo je govorio kad je bio mali. Otišli smo doktoru. On je invalid 100% drugog stepena. U početku mi nije bilo jednostavno. Sve sam se pitala kako ću ja s njim, ali već sam se sad navikla. Defektolozi su mi davali savjete, i njegova učiteljica, on je svoj pubertet prevazišao. Imala sam upite, i danas pitam kad mi nije jasno.On mamu sluša. Ostala djeca su mi zdrava. Damir ima 18 godina, a mozak mu je kao kod petogodišnjaka. Mi živimo od invalidnine i muževe boračke. Da meni, bogdo, dijete nije bolesno, da je zdravo, ne moram ja primati ta primanja, ali šta ćeš, Bog je tako htio - kaže nam Pemba Živojević.
Pemba brine o bolesnom djetetu, a njen suprug, Meho Živojević, često je odsutan, radi na dnevnicu.
-I u trenutku vaše posjete, on je otišao da radi. Ima posla ko želi da radi. Imam još dvoje djece, oni su otišli u Goražde da rade, sin i kćerka. Druga kćerka je s nama ovdje. Mi smo povratnička porodica. Izbjegli smo 1994. godine pa smo se vratili ovdje 2003. Ja ne bih napustila svoje ognjište. Bez obzira na sve nedaće i neimaštinu, meni je ovdje lijepo. Da imam, nemam, da nemam, imam. Hvala Allahu opet na svemu. Bog je tako htio - između ostalog kazuje nam Pemba.
