Živimo savremeno doba 21. vijeka gdje je nauka i tehnologija dobrano razvijena i dovedena do perfekcije.
Pogotovo to možemo reći za hemiju i hemijsku tehnologiju jer je ona danas osnova napretka. Hemija također poznaje pojam i definiciju derivata.
U tom naučnom smislu derivati su izvedenice, kada se od osnovne polazne strukture izvede neka druga koja je i izvedena najčešće iz nekog interesa.
Ova vrsta primjene hemijskih derivata mogla bi se preslikati i u svakodnevnicu bošnjačke političke scene. Bošnjaci kao narod početkom devedesetih godina prošlog vijeka suočeni su sa najvećim izazovom gdje je krajnja rezultanta trebala da bude potpuni biološki nestanak naroda bez svoje zemlje, grunta, vjere, kulture, jezika i identiteta.
Zahvaljujući prije svega božijem emeru, a onda i samosvjesnim Bošnjacima, koji su i dio tog istog božijeg emera, Bošnjaci su uspjeli da se odbrane i opstanu na svojoj zemlji plaćajuci ogromnu cijenu za taj opstanak.
Identična sudbina ovih mjeseci zadesila je i palestinki narod Gaze, Kudsa koji biju svetu bitku za svoj biološki opstanak. Tih devedesetih godina Bošnjaci su opstali zahvaljujući i tome da je narodu bila potpuna nepoznanica politicki vlastiti interes, nego je postajala ideja opšteg dobra kanalisana kroz lik i djelo rahmetli Alije Izetbegovića i političkog instrumenta kojeg je osnovao zajedno sa grupom bošnjačkih intelektualaca.
Iz takvih ideala proistekla je i velika organizovana vojna odbrambena sila poznata pod nazivom Armija, ali i MUP Bosne i Hercegovine. Nakon završetka agresije na našu zemlju bošnjačka politička scena počinje se prelamati na nekoliko fragmenata koji u početku nisu nanosili neku veliku štetu opštem interesu naroda, a koji se zove funkcionalna, prosperitetna i cjelovita Bosna i Hercegovina, zemlja ravnopravnih građana na svakom njenom dijelu.
Te početne podjele bošnjačkog tkiva više su bile ideološke prirode, podjele u načinu pristupa rješavanja Dejtonskih zavrzlama, a na opće dobro BiH i Bošnjaka kao ravnopravnog naroda.
I u tim vremenima svjedočimo odsustvo pragmatizma kod pojedinih političara bošnjačkog korpusa, dok su u nedostatku ove vrline nudili opciju totalne reorganizacije Dejtona na dobrobit BiH, ne objašnjavajući kako konkretno provesti taj plan imajući na umu koplikovanost dejtonskog sporazuma.
Ispravna politika u postdejtonskog BiH jeste čista šahovska partija, pragmatizam i visprenost gdje je za pozitivan rezultat u borbi za državne interese bošnjački političar treba imati ove vrline i alate.
Sve mimo toga je čista avantura i puko gubljenje vremena.
Početkom dvijehiljaditih taj pragmatizam uočavamo kod Sulejmana Tihića kada je amandmanom na Ustav BiH regulisan pravni status i teritorijalna pripadnost Distrikta i faktički na taj način je Distrikt Brčko utkan u državu BiH, a ne ni u jedan od entiteta.
Ta vremena općenito pripadaju periodu reformi državnog aparata koji će nešto kasnije ipak biti skoro pa zaustavljen, a zahvaljujući pobjedi populističkih snaga u BiH.
Kada govorimo o današnjim pojavama,ali i u bliskoj prošlosti, na bošnjačkoj političkoj sceni svjedočimo katastrofalnim devijacijama, odsustvu iskrenog patriotizma zasnovanog na konkretnim djelima, nenormalnoj količini stranackog pluralizma, fiktivnim partijama, promjeni i izdaji ideala, svakodnevni pribjeg radi političkog šićara kojeg možemo opisati kao apsolutni nemoral...
Ovdje treba posebno apostrofirati turbofolk pojave bavljenja politikom bezskrupuloznih osoba kako na lokalnom nivou, tako i na višem nivou vlasti. Najčešće su to osobe sa ogromnim deficitom znanja, inteligencije i opšte naobrazbe koje u bavljenju javnim poslovima vide odličnu priliku za vlastiti interes, gazeći pri tome sve moralne postulate i načela. Takve osobe možemo nazvati derivatima bošnjačke politike, gdje su takvi ljudi striktno samoprojektovani za lični interes, odnosno borbu za državu su supstituirali, zamijenili borbom za lično i porodično blagostanje. Najgora stvar u ovim devijantima jeste ta što su ogromnu žrtvu patriota devedesetih spremni prodati u treptaju oka, a zarad vlastitog komoditeta. Sve ove pojave govore nam u kakvom stanju zrelosti, odnosno nezrelosti se nalazi bošnjački narod.
Ovo su ozbiljne pojave na bošnjačkoj/bosanskoj političkoj sceni, a koje, ako se ne obuzdaju u narednim godinama mogu izazvati ogromne reperkusije po ustavnost i pravni poredak BiH.
Uzrok svemu što se dešava na bošnjačkoj političkoj sceni jeste manjak moralnih vrijednosti, nedostatak kvalitetnog obrazovanja, opšti populizam i rijalitizam, ogroman nivo egoizma, dok se prave vrijednosti za bavljenje politikom kao što su nabrojani pragmatizam, takticizam, visprenost i ostalo totalno zanemaruje.
Bez pravilnog restarta i vraćanja bošnjačke političke misli na moralne postulate nema nam ni države za čovjeka, ni bolje budu, ni pravde ni naroda, ni snage, a bogami ni jedinstva..., a derivata kao i u hemiji sve više i više.
Piše: Rusmir Šerifović
