Sportska sala “Partizan” služila je kao zatočenički objekat za žene i djevojčice bošnjačke nacionalnosti od aprila 1992. do marta 1993. godine. Mjesto zatočenja je bilo u nadležnosti Vojske Republike Srpske. Nad osobama ženskog spola, ženama i djevočicama, vršena su silovanja, kao i fizičko i psihičko zlostavljanje. Također, vojnici VRS su između sebe pomagali drugima da siluju žene, te su ih podvrgavali nehumanim uslovima, premlaćivanjem i prijetnjama. Najmlađa žrtva silovanja imala je samo 11 godina.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 19. juna 2015. godine proglasila 19. juni kao Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u sukobu, kako bi podigla svijest o potrebi da se stane na kraj seksualnog nasilja vezanog za sukobe, odati počast žrtvama i preživjelima seksualnog nasilja širom svijeta i odati počast svima onima koji su hrabro posvetili svoje živote i izgubili živote u zalaganju za iskorjenjivanje ovih zločin.

-Naša je obaveza obilježavanje 19. juna, Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u sukobu. Hrabro, podignute glave i istrajno nastavljamo odavati počast i sjećati se onih koji su stradali na mjestima masakra i masovnih logora silovanja tokom rata u Bosni i Hercegovini. Mi, preživjeli/e rat i ratno seksualno nasilje, možemo pomoći u ozdravljenju i sjećanju na pogodene i one izgubljene živote. Želimo i moramo izgraditi inkluzivnu i nenasilnu budućnost za buduće generacije - kazali su iz Udruženja žrtava rata Foča 92-95.

Posebno osjetljiva kategorija su djeca koja su rođena kao posljedica ratnog silovanja. Ni danas, nemamo podatke koliko ih je. Iz Udruženje “Zaboravljena djeca rata” poručili su da su sva ta djeca zaslužila da žive dostojanstveno.

Mirnom šetnjom i bacanjem ruža u rijeku Ćehotinu sa Ćehotinskog mosta u Foči, na jugoistoku BiH, okupljeni su dali svoj doprinos u borbi protiv seksualnog nasilja u sukobu.

Još uvijek nema spomenika za zločin

Objekat u kojem se desio jedan od najvećih zločina na evropskom tlu još uvijek nema nikakvo obilježje. Kamen, tabla, spomenik ili ploča još uvijek, 32 godine kasnije, ne postoji. Nema nikakve naznake da je u objektu sale "Partizan" nekada počinjen svirepi zločin. Dio zločina presuđen je u Hagu, dio na domaćim sudovima u Bosni i Hercegovini, ali – iako je Haški tribunal upravo na slučaju Foče utvrdio da se seksualno ropstvo smatra zločinom protiv čovječnosti – neki od seksualnih zločina nad Bošnjakinjama i Bošnjacima Foče nisu ni objelodanjeni, ni priznati, ni kažnjeni, već su prešućeni i zaboravljeni, ali zato jesu, preko puta sale, iscrtani murali ideala velikosrpske politike

(S. Delić)