Ministarstvo zdravlja Gaze kaže da je identifikovalo 34.344 Palestinca ubijena u izraelskim napadima na toj teritoriji, objavljujući listu imena, godina, spola i identifikacionih brojeva koji pokrivaju više od 80% Palestinaca ubijenih u ratu do sada.
The Guardian je koristio ovu listu kako bi potražio porodice najstarije žrtve, 101-godišnjaka, i jedne od najmlađih, novorođenčeta koje je živjelo samo dva sata.
Tahrawi je rođen 1922. godine u al-Masmiyyi, koja danas postoji samo kao šačica ruševina, blijeda uspomena i naziv izraelske raskrsnice na oko pola sata vožnje od sjeverne granice Gaze.
Njegovi stanovnici pobjegli su tokom Nakbe, ili katastrofe, 1948. godine, u kojoj je oko 700.000 Palestinaca protjerano iz svoje domovine nakon stvaranja Izraela.
Tahrawi je te godine imao 26 godina, bio otac dva mlada sina. Porodica je ostavila svoj stari život pješice, noseći nešto stvari i ključ od seoske kuće koju nikada više neće vidjeti, rekao je njegov unuk Abd al-Rahman al-Tahrawi.
Dječaci nisu preživjeli bijeg u izbjeglištvo, pa su u Bureiju, izbjegličkom kampu u Gazi, Ahmed al-Tahrawi i njegova supruga počeli ponovo, obnavljajući svoju porodicu, svoj dom i svoje živote ispočetka.
Tahrawijeva prizemnica u Bureiju imala je krov od valovitog azbesta, pa se na početku rata uselio sa jednom od svojih kćeri, nadajući se da će njen betonski krov pružiti veću zaštitu od izraelskih zračnih napada, ali 23. oktobra kuća kćeri je bila bombardovana.
Dvanaest ljudi je odmah ubijeno, a osam je ranjeno, uključujući Tahravija. Odvezen je u bolnicu sa unutrašnjim krvarenjem, ali pošto su odjeljenja bila pretrpana, a medicinska oprema nedostajala, ljekari su dali prednost mladima.
Umro je sedmicu kasnije, ostavljajući svoju porodicu bez roditelja.
Waad se još nije rodila kada je izraelski zračni napad zatrpao njenu majku, Salam al-Sabah, pod lavinom ruševina. Meta zračnog napada 15. februara bila je komšijska kuća, ali je bomba bila toliko velika da je srušila i dijelove kuće porodice Sabah, prenosi Stav.
Spasioci su potrčali na lice mjesta, ali su morali da rade bez teške opreme, tako da je trebalo više od sat vremena da oslobode Sabah, koja je bila u devetom mjesecu trudnoće. Već majka četiri sina, nadala se da će za nekoliko dana upoznati svoju prvu kćer.
Njen ujak Eid Sabah, direktor je medicinske sestre u bolnici Kamal Adwan. Bio je na dužnosti kada su njegovi rođaci dovedeni toliko prekriveni prašinom i čađom od eksplozije da ih u početku nije prepoznao.
Za njegovu nećakinju je bilo prekasno, ali se nerođena beba u njenoj utrobi još uvijek borila za život, pa su ljekari izvršili hitan carski rez i Waad odvezli na intenzivnu njegu. Beba je preživjela dva sata.
-Ono što me najviše rastužilo je istovremeno objavljivanje izvoda iz matične knjige rođenih i izvoda iz knjige umrlih Waado - rekao je Eid Sabah. I majka i kćerka su mogle biti spašene da su se brže liječile, dodao je.
