„Mi smo krivi, dva mjeseca i 30 godina traje agonija takozvanih sedam nacionalnih institucija koje nije prepoznao Ustav koji je napisan u Daytonu. Nikad dosad nije postojalo, kao što ni sad ne postoji opravdanje da se ta situacija ne razriješi“, na početku današnjeg gostovanja ističe profesor Edin Pobrić s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu odbijajući da prihvati i shvati da još nije riješeno pitanje sedam nacionalnih institucija kulture.
„Ja želim da vjerujem da u vlasti ima još pametnih ljudi i da neće dozvoliti da se zatvori Nacionalna i univerzitetska biblioteka, jer smo ovim nakon trideset godina dodirnuli civilizacijsko i kulturološko dno. Ispod nema ništa, ovo je samo dno. Mi živimo u 21. stoljeću koje je donijelo neke civilizacijske norme, dakle, mi nismo više u srednjem vijeku. Jedna od ideja savremenog svijeta jeste globalni tekst – to je prostor u kojem se smjenjuju različite vrste tekstova i iz jednog nereda postaju savršeni red. E, to je biblioteka, biblioteka je univerzum svijeta. Biblioteka je i spomenik dijaloga i poruka da ovaj svijet ne može funkcionirati na monološkoj formi, nego samo na dijaloškoj formi. U bibliotekama su knjige i ako uzmete da je svaka knjiga jedan znak, onda ti znakovi između sebe mogu početi komunicirati. Još u četvrtom vijeku prije nove ere Platon je osnovao novu nauku – timotiku ili nauku o ljudskom dostojanstvu, o ljudskoj želji za radom, o ljudskoj želji za napredovanjem i uspjehom. Istovremeno, u taj timos je usađena i srdžba. Svaka zajednica, svaka institucija, svaka država mora računati s tim da je u čovjeku inkorporirano dostojanstvo i čovjeku možete uzeti sve, ali mu ne smijete uzeti dostojanstvo. Ovi ljudi su povrijedili moje dostojanstvo, povrijedili su dostojanstvo svih naučnih i univerzitetskih ljudi. Naša nacionalna i univerzitetska biblioteka je sjecište znanja. Došli smo u ovu situaciju jer smo se uvijek bavili prividom stvari, a nikad suštinom“, rezolutan je Edin Pobrić, podsjećajući na to da se uvijek bavimo drugima, a ne bavimo se nama.
„Kultura sama po sebi ne mora biti dobra, postoji cijela paleta i nekad, nažalost, ne možemo birati, jer smo dio određene kulture. A kultura se provjerava u civilizacijskim normama. Ljudi moraju biti svjesni da biblioteka nije skladište knjiga. Ništa ne može funkcionisati bez biblioteke. Nacionalna i univerzitetska biblioteka ima standardizirani servis poznat kao COBBIS, koji univerzalnom katalogizacijom opslužuje Bosnu i Hercegovinu i, ako padne Nacionalna i univerzitetska biblioteka, padaju sve gradske biblioteke koje su povezane s njom. Zbog zakona o obaveznom primjerku, koji podrazumijeva da sve što se štampa mora završiti u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci, ona postaje hram znanja i kulture pamćenja. Zamislite zemlju koja je u stanju da se odrekne vlastitog kulturnog pamćenja. Meni to nije jasno“, naglašava profesor Pobrić.
Pogledajte kompletan razgovor.
