Sukob među sljedbenicima Muhameda (a. s.), sunitima i šijama, postoji 1.360 godina i ta tendencija sukoba ne da se prevazići
Akademik dr. Adamir Jerković: Iran od Mosadika do svijeta mula (4) / Oslobođenje
"Na prvi pogled, postoji jedna monolitna islamska vera. U biti svaki musliman veruje u islamski ideal. Ali u praksi politički i istorijski faktori doprineli su stvaranju razlika unutar te zajednice", piše istaknuti antropolog, pisac i komentator o islamskim pita njima Akbar Ahmed. Objašnjava da su razlike, prije svega, socijalne i kulturne po svom karakteru. Suniti (arap. sunni: koji slijede sunu; arap. sunna: predaja), sljedbenici sunizma, većinske islamske grane. Za razliku od šijita prihvaćaju četvericu prvih halifa, limitske i abasidske halife.
Grad znanja
Dijele se u četiri pravnoreligijska obreda: malikijski (malikije), šafiji ski (šafije), hanbelijski (hanbelije) i hanefijski (hanefije) obred. Ovdje nas zanima Iran i šiizam koji je povezan sa tom zemljom. Ali, u najkraćem ovdje ću objasniti šijizam, a prethod no ću reći da 1.360 godina postoji sukob medu sljedbenicima Muhameda (a. s.), sunitima i šijama i ta tendencija sukoba ne da prevazići. Bar zasad. lako postoji sekti unutar šijizma, moderni islam je podijeljen u dvije glavne grupe: "dvanaestorice" i "ismailije".
Najuticajnija grupa među šiitskim muslimanima su "dvanaestorica" Akbar Ahmed smatra, npr. da se razlike između njih ogledaju u različitim običajima i praksi. Štiti su koncentrirani u Iranu, južnom Iraku, Libanui Aziji. Odlikuje ih osjećanje ekskluzivnosti. Oni sebe vide kao "izabrane (al-hassa) koji žive među ma muslimanima (al-amma). Vjerovanja šita usmjerena su na lik Alija(e). On je bio Poslanikov rodak i zet. Bio je posljednji u nizu od četiri pravovjerne halife Ebu Bekra, Omera i Osmana koji su naslijedili su Poslanika kao vladari unutar islama. "Ja sam grad znanja", govorio je Muhammed a.s. a Ali(ja) je njegova kapija". Njegova žena Fatima, kćerka Muhameda (a.s.) i njihova dva sina mučenika, Hasan i Husein, predstavljaju glavne ličnosti u šiitskoj tradiciji. Njih poštuju i suniti. Šiti vjeruju da je Poslanik izabrao Aliju za svog nasljednika i da je on zbog toga bio prvi halifa. Jedini halifa kojeg prihvataju i šiti i suniti je upravo Ali(ja), Šiti međutim, odbacuju prvu trojicu halifa, dok šiitska manjina, prihvataju prvu trojicu halifa zajedno s Alijem. Sada se postavlja pitanje koji su glavni uzroci raskola među njima.
Uzroci raskola između šiita i sunita mogu začuditi nekog nemuslimana, ali oni su bili od centralnog značaja za njihovo razilaženje. Šiti vjeruju da je Ali(ja) trebao da bude prvi u redu nasljeđivanja, a ne tek 4. halifa islama nakon Poslanika i zato što je bio zet Muhameda a. s. Tako, da je Alija bio prvi halifa, njegov sin Husein bi bio halifa umjesto Jazide, koji je naredio Huseinovu smrt kod Karbale (svetište šiita). Događaji kod Karbale imaju ogroman značaj za šiite. Nakon što su otac i stariji brat Hasan ubijen, Husein je poveo svoje sljedbenike protiv vojske halife Jazida u Karbaliju 680. godine. Bitka je bila potpuno neravnopravna. Na strani Huseina se borilo svega 70-ak ljudi, a protivnička strana je imala hiljadu vojnika. Jazidova vojska je sa vladala šije, a Huseinovo tijelo obezglavljeno je nakon bitke. U mjestu Karbala je ukopan Husein, dok je u gradu Nadžafu mezar njegovog oca imama Alije(e) i to su najsvetija šiitska mjesta. Motiv mučeništva je od centralnog značaja za šiite koji vjeruju da je, počevši od Alije, jedanaest od dvanaest njihovih imama umrlo mučeničkom smrću. Šijiti se danas kreću u povorkama i žaloste se za Huseinom. Pri tome se do krvi udaraju i nanose često teške povrede. To je ukratko istorijska priča koja objašnjava odnose između sunita i šiita. E sad da kažem nešto uzgred, mada i ove uzgredne stvari objaš njavaju odnose u neobjašnjivom rebusu na Srednjem Istoku. Podanik halife Jezida koji je ubio Huseina i potom mu odsjekao glavu zvao se Šamir. Osamdesetih godina prošlog stoljeća Jichak Šamir je izabran za izraelskog premijera, a njegovo ime podsjetilo je šiite na ubicu Huseina pa je to dodatno zatrovalo ionako loše odnose sa Izraelom. To je ukratko istorijska priča koja objašnjava odnose između suniti i šiita.
Spremni na mučeništvo
Sama riječ šia vodi porijeklo od "pristalice" i odnosi se na one koji podržavaju, koji su pristalice Alije. Šiti vjeru da je svakog novog vođu zajednice morao izabrati prethodni imama, kao i da je on morao biti Poslanikov, odnosno Alijev, potomak. Za sunite halife imaju, prije svega, političku moć, dok je za šiite puno važniji njihov religijski autoritet. Tamo gdje su umrli Ali(ja) i Husein, dakle Irak i Iran, to je domovina šiita. Smrt Huseina i njegovih sljedbenika kod Kerbele (Karbala), a posebno način na koji se ona desila, pomogli su da se uobliči šiitski pogled na svijet. Suprotstaviti se zbog određenog principa čak i ako ne postoji nikakva šansa za uspeh, kao i spremnost za mučeništvo i potpuno stradanje, zanemarivanje smrti i prihvatanje tragedije, poznati su aspekti šiizma. Ovo se naziva "uzorom Kerbele". Iran je nakon svoje islamske revolucije ispoljio aspekte tog uzora, što pomaže da se objasne neke od njegovih akcija. Knjiga Akbara S. Ahmeda "Islam danas/Islam Today" detaljnije govori o događaju o kojem sam pisao, pa ko želi više znanja o tome da ga pronađe u ovom djelu.
Navršilo se više od 70 godina od svrgavanja premijera Mosadika i 45 ljeta od pobjede islamske revolucije u Iranu. Ova zemlja je u stalnim previranjima koja su na Zapadu tumačena kao prolazna erupcija usnulog vulkana. Od pada šaha Pahlavija i dolaska ajatolaha koje je predvodio Homeini stvari se nisu mijenjale onako kako je to priželjkivao Zapad. Ovdje je revolucija proždirala svoju djecu, ali vlast duhovnog staleža je ostala nepromijenjena. Feljton prati zbivanja u Iranu od prapočetaka drevne Perzije, dokidanja dinastije Kadžara i uspostavljanja vlasti porodice Pahlavi koja se čvrsto vezala za zapadne zemlje i za Izrael, kupujući njihovu naklonost i naoružanje za jeftino prodatu naftu. U godinama agresije na BiH i nakon što se predsjednik Alija Izetbegović susreo sa iranskim stranom, autor ovog feljtona je bio učesnik važnih razgovora. Iran se uz znanje SAD-a solidarizirao sa napadnutom BiH. Naši odnosi sa Iranom ostali su tradicionalno dobri uz obnovu prijateljstva na zasjedanju Generalne skupštine UN-a, kada je Iran glasao za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. U međuvremenu Iran je prerastao u regionalnu silu i pored unutrašnjih teškoća i brojnih prepreka koje je postavljao Zapad. Teheran danas podržava Palestinu u njihovoj opravdanoj borbi za goli opstanak.
