Sva tuga svijeta slila se danas u Potočare. Svaki 11. jul je težak, svaki se čini teži od prethodnog. Danas riječi nemaju svrhu. Ni jedna ne može da opiše ono julsko jutro iz 1995-e godine.
Beriz Mujić danas bi možda bio otac, obrazovan čovjek, gradio bi svoju, ali i budućnost drugih. Umjesto toga danas je ukopan kao najmlađa žrtva. Osim njega, ukopano je još 13 žrtava genocida. A samo je jedan tabut s kompletnim tijelom. U nekoliko njih samo jedna kost.
(Dž. Sarić – Kozić)
