Uskoro će tri godine od kada je tadašnji visoki predstavnik u BiH, Valentin Incko, nametnuo izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH, koje se odnose na kažnjavanje negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca.
Većina u BiH ovaj zakon dočekala je s velikom euforijom, u nadi da će se negiranju genocida i vrijeđanju žrtava konačno stati u kraj. Međutim, od tada do danas negiranja je čini se sve više, a sankcionisanih nema. Čemu zakon ako efekta nema?
10 godina je trajala borba da uopšte dođe do usvajanja izmjena krivičnog zakona, podsjeća Murat Tahirović. Dugo godina je cijela međunarodna zajednica imala fleksibilan odnos prema negatorima, dodaje.
Protiv uposlenika RTRS-a kojeg je spomenuo Tahirović, prijavu je podnio i Duraković, međutim odgovora ni reakcije nadležnih nema. Ima samo jedan predemt gdje je podignuta optužnica, I to protiv, kako nam Duraković objašnjava, irelevantne osobe Vojina Pavlovića.
Da tužioci ne znaju kako da postupaju kada je u pitanju negiranje genocida je nedopustivo, dodaje I Tahirović, jer to negatorima samo daje još veći motiv. Tužilaštvo, a kasnije i Sud BIH moraju raditi svoj posao.
No, nikakve kočnice ne bi smjele postojati Zakon je napisan da bi se čitao i provodio, nema tu nikakve mudrosti, zaključuju naši sagovornici. U slučaju da možda državno tužilaštvo nema uvid u sve negacije genocida, pa pokuša to iskoristiti za opravdanje, ne može im poći za rukom, jer Memorijalni centar Srebrenica svake godine objavi iscrpan i precizan izvještaj o negiranju genocida na osnovu kojeg bi pravosudne institucije u našoj zemlji, da hoće, imale pune ruke posla.
(A.Hadžić)
