Kraj prošlog stoljeća nije ostao u lijepom sjećanju građanima BiH. Pogotovo Bošnjacima nad kojima je izvršen genocid u Srebrenici. Za ovaj genocid su presuđeni mnogi iz političkog i vojnog vrha RS pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Nije samo Srebrenica bila ta koja je pretrpjela ovaj zločin genocida. Istu sudbinu su doživjeli i Prijedor, Sanski Most, Višegrad, Foča i mogi drugi gradovi gdje su krvoloci VRS počinili zločine nad bošnjačkim stanovništvom.

Početak napada i agresije na našu državu je počeo postavljanjem barikada u martu 1992. godine u glavnom gradu BiH od strane srpskih paravojnih snaga. Samo mjesec dana kasnije rat je i zvanično počeo.

Prema Istraživačko-dokumentacionom centru u BiH je u periodu 1992-1995 ubijeno 64.036 Bošnjaka, 24.905 Srba, 7.788 Hrvata i 478 ostalih. Samo je u Sarajevu ubijeno 11.541 građana od čega je 1601 dijete.

'Tunel spasa' – starteški projekat tokom opsade Sarajeva

Govoreći o ratu i svemu onome što strahote uzrokovane ratnim dejstvima donose, čovjeku na um padaju najstrašnije slike i događanja iz tog perioda. Međutim, koliko rat donosi nedaća, nevolje i užasnih slika kojima se svjedoči isto toliko čovjek može svjedočiti hrabrosti i pronicljivosti ljudi koji su zaduženi za odbranu.

Jedan od takvih strateških poteza je bilo i prokopavanje „Tunela spasa“ u Sarajevu koji je život značio građanima Sarajeva.

„Tunel spasa“ – oživljavanje Sarajeva

Opsada grada Sarajeva tokom agresije na RBiH je postala najduža opsada jednog grada u historiji. Građani Sarajeva su 1425 dana trpjeli granatne napade sa srpskih položaja koji su ubijali njihove najmilije. U tim napadima ubijeno je 11.541 građana Sarajeva od čega je 1601 dijete.

U tom sumornom i mračnom periodu za glavni grad BiH, ali i za cijelu državu, rađa se ideja o kopanju „Tunela spasa“ koji će spajati Butmir sa Dobrinjom.

Razlog za ovo prokovanje je bilo da bi se ljudima olakšao prolazak ove rute jer do tada su morali pretrčavati pistu kako bi izašli i/ili ušli u glavni grad. Ovaj tunel nije bio samo namijenjen za protok ljudi nego i za protok roba koji su nedostajali i bili potrebni za normalno funkcionisanje jednog grada i njegove odbrane.

Zbog toga je Armija RBiH je krajem 1992. angažovala inžinjere koji su završili ovaj projekat da bi se 28. januara krenulo sa prvim radovima na prokopavanju ovog tunela. Pripadnici Prvog korpusa ARBiH su kopali ovaj tunel koristeći krampe i lopate dok im je jedina rasvjeta bila kandila (posudice napunjene jestivim uljem s kratkim fitiljem).

'Tunel spasa' – starteški projekat tokom opsade Sarajeva

Na ovom projektu su radili inženjer Nedžad Branković, glavni projektant tunela, neki arhitekti iz Zenice i Bakir Izetbegović. Oni su posjetili porodicu Bajre Kolara kojem su govorili da im treba kuća i zemlja za nešto. Kako Bajrin sin Edis kaže, znalo se za šta će im kuća i zemlja, ali se to samo skrivalo u tom momentu.

Kako je bilo opsadno stanje, nije se imalo dovoljno materijala i opreme kojima bi se završio ovaj projekat. Tako je iskopavanje tunela zapalo u krizu marta 1993. kada se obavještava i predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović o poteškoćama sa kojima se susreću pripadnici Armije prilikom iskopavanja ovog značajnog tunela.

Nakon toga je uslijedilo donošenje dodatnih naredbi čime je kopanje nastavljeno svim mogućim raspoloživim sredstvima, što nam govori koliko je zapravo ovaj tunel bio značajan ne samo za Sarajevo nego i za cijelu BiH.

Dodatni teret i problem iskopavanja je bilo i saznanje paravojnih snaga VRS za kopanje ovog tunela. Nakon tih saznanja, pojačali su svoje napade i izveli su dva strašna napada 17. i 18. marta. Međutim, nisu uspjeli u svom naumu. Prokopavanje tunela je nastavljeno da bi 29. jula tunel bio probijen čime je ovaj projekat uspješno priveden kraju.

Međutim, ovaj tunel nije služio samo za protok roba i usluga. Kroz ovaj tunel su prolazile i razne delegacije koje su išle na pregovore jer je to bio najsigurniji put da se izađe iz Sarajeva. Zbog toga je ovaj tunel opravdao naziv „Tunel spasa“ jer je pomogao građanima Sarajeva ali i političkom vrhu naše zemlje da sigurno i bezbijedno idu na pregovore kako bi ispregovarali prekid ratnih dešavanja u našoj zemlji.

Iako je bilo opsadno i ratno stanje u glavnom garadu BiH, život nije stao. Ljudi su se trudili da olakšavaju svakodnevnicu koja ih je zadesila. Zbog toga je i izgrađen ovaj „Tunel spasa“ koji je život značio građanima Sarajeva ali je bio i značajan za odbranu glavnog grada i samim tim države.

Pored svih nedaća koje su zadesile građane Sarajeva, oni su se trudili da nastave, koliko je to bilo moguće u tom stanju, sa svojim životima Ovo prokopavanje „Tunela spasa“ treba da bude lekcija generacijama koje dolaze da predaja nije nikada opcija te da u svakoj situaciji treba voditi život dostojan čovjeka. To su nam pokazali naši preci koji su iznijeli teret agresije na RBiH braneći ovo parče zemlje u veoma teškim uslovima.

'Tunel spasa' – starteški projekat tokom opsade Sarajeva