Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona odredilo je danas jednomjesečni pritvor Darku Petroviću iz Tuzle.

Na ploči Memorijalnog centra „Kapija“ u Tuzli ostavio poruke podrške ratnim zločincima čime ga Tužilaštvo tereti za krivično djelo izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti.

Veličanje ratnih zločinaca nije ništa novo u našoj državi bez obzira na zakon koji definiše kažnjivost veličanje i negiranja ratnih zločina i zločinaca. U javnosti se ratni zločinci veličaju ali za neke očito nema pritvora a kamo li podizanja optužnice za takva djela.

Jedan od onih koji javno veličaju ratne zločince ali i negiraju počinjeni genocid u Srebrenici, koji je presuđen pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, je predsjednik manjeg bh. entiteta RS, Milorad Dodik.

Prije desetak godina, ista osoba koja se personificira u liku Milorada Dodika je javno na TV-u govorila kako je počinjen genocid u Srebrenici. Tom prilikom je imenom i prezimenom naveo one koji su odgovorni za počinjeni zločin te ih okarakterisao kao teret srpskom narodu.

Na taj način se distancirao od onih koji su počinili zločine te dobio naklonost zapadnih sila. Jedna od onih koja je povjerovala u iskrenost Dodika je bila i Madeleine Albright kazavši da se pojavio neko novi među srpskim političarima u BiH koji je potpuno drugačiji od tadašnje postojeće političke strukture u bh. entitetu RS.

Međutim, kako je vrijeme prolazilo Dodik je evaluirao u nekoga ko je postao i izjednačio se sa onima koji su počinili zločin genocida. Na skupu koji je nedavno održan u Banja Luci nekoliko puta je negirao genocid najavljujući sjednicu Vlade u Srebrenici na dan usvajanja Rezolucije.

Nakon ovog skupa, ali i prije njega, Dodik je negirao genocid i veličao ratne zločince. Zbog negiranja počinjenog genocida Visoki predstavnik Valentin Inzko je pred kraj svog mandata nametnuo zakon kojim se zabranjuje negiranje genocida i ostalih ratnih zločina.
Ovaj zakon je trebao da pomogne pri privođenju pravdi svih onih koji negiraju ratne zločine kako bi se relativizacija počinjenih zločina smanjila i kako bi se bh. društvo suočilo sa prošlošću.

Međutim, Tužilaštvo radi slabo ili usporeno na po ovom pitanju privodeći samo „sitne ribe“. Negiranje genocida u javnom prostoru od najviših zvaničnika poput ministara na raznim nivoima vlasti ili člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda ili predsjednika i premijera bh. entitet RS, prolazi nekažnjivo.

Zbog toga se s razlogom postavlja pitanje, da li za „obične“ građane vrijedi jedan zakon a za one koji obnašaju političke i javne funkcije drugi zakon.

Ako smo država koja teži ka EU i koja se drži demokratskih principa, onda bi sprovođenje zakona prema svim građanima važilo podjednako. U tom slučaju političari ne bi bili amnestirani od suđenja za kršenje zakona te bili pozvani na „red“.

Sve do podjednakog poštivanja i sprovođenja zakona za sve građane BiH, ne preostaje nam ništa drugo nego da ukazujemo na anomalije koje naše društvo ima nadajući se da će naše društvo sazreti kako bi utrli put budućim, mlađim generacijama.

(H. Nuhanović)