U Mostaru živi slikar i arhitekt Ekrem Dizdar Moca. Školski mi drug i pprijatelj slikarski "odgajan" na tradiciji slikarskih suština Mehe Sefića Maestra, Moca je jedan od posljednjih zaljubljenika u neponovljivu umilnost Šantićevog grada, slikar svjetlosti Grada na Neretvi i Radobolji,"umjereni" bohem, arhitekt koji regenerira tradiciju, ali sa suptilnom prisutnošću ovodobnih likovnih i arhitektonskih stremljenja.

Za Hayat.ba piše akademik Gradimir Gojer

Dizdareva paleta koja je "upila" sve svjetline ovoga svijeta, a osobito one hercegovačke, oponentna je, i to cijelog stvaralačkog vijeka, tami i pripadajućim joj tonovima. Na Mocinoj slici koja je nastala na glasovitom trgu Rondo, u tri poteza "uhvaćen" je Hamza Filipović, sabrat Mocin po mnogo čemu. Upravo ta slika je preko puta kreveta u mojoj spavaćoj sobi. Da me stalno sjeća na dva divna lika iz mog "mostarovanja".

Uspio je tankoćutni Moca poput uzora mu i učitelja Mehe Sefića unijeti i mostarsku nostalgiju, tuge i boli bohemstva na negdanjem Rondou.

Našem, mostarskom, ali po mnogo čemu i pariškom, svjetskom...

Kao što je i Moca slikar ljepote i bohemije in continuo.

Čudesan i neponovljiv. Jedna od vrednosnica današnjeg Mostara!