“Iako se obično misli da je frazem motiviran suosjećanjem s najboljim čovjekovim prijateljem kao životinjskom vrstom koja teško podnosi žegu i vrućinu, tomu nije tako. Frazem pasja vrućina vuče podrijetlo još iz antičkih vremena i povezan je s pojavom Sirijusa – najsjajnije zvijezde na noćnome nebu koja se u današnje doba u našim krajevima može vidjeti nisko nad horizontom krajem jeseni i zimi. Međutim, Sirijus je kao najsjajnija zvijezda u zviježđu Velikoga psa (lat. Canis maior) prema nama relevantnim antičkim izvorima, ali i nekim ranijim egipatskim izvorima, bio vidljiv tijekom ljeta, preciznije rečeno, krajem srpnja i u prvoj polovici kolovoza (Ladan, T. Etymologicon. 2006.). Stari su Rimljani kao i stari Grci zvijezdu Sirijus zvali još i Pasjom zvijezdom (lat. Stella canicola)”, objašnjava dr. Barbara Kovačević iz Instituta za hrvatski jezik za srednja.hr.
Nekoć je vladalo vjerovanje kako je upravo ova “goruća” zvijezda donosila je nesreću poput suša, uništavanja usjeva i širenja bjesnoće, pa su joj ljudi prinosili žrtve – pse, ovce i vino, a dani tih obrednih svečanosti nazvani su Danima Psa.
“Odatle je nastao izraz pasji dani (lat. dies caniculares), koji danas postoji i u drugim europskim jezicima, na primjer, engleski dog days, njemački die Hundstage, talijanski canicola, a u hrvatskome je jeziku prema vrućinama koje su karakteristične za razdoblje od kraja srpnja do polovice kolovoza nastao i izraz pasje vrućine. Kako je to klimatološki i u našim krajevima najtoplije razdoblje u godini, čemu svjedoči i ovo ljeto, ne preostaje nam ništa drugo nego da se na godišnjemu odmoru oboružamo strpljenjem i tekućim osvježenjem, a pasje vrućine prebrodimo debelom hladovinom uz šum valova na jadranskoj ili kojoj drugoj obali”, zaključuje Kovačević.
