Danas, kada svakodnevno gledamo zločine bez kazne, shvatimo da su dostignuća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) možda najvažnija stvar koja se desila u povijesti međunarodnog prava – izjavio je Amir Ahmić, dugogodišnji bošnjački oficir za vezu s Haškim tribunalom.
Ahmić je 25 godina aktivno učestvovao u saradnji s Tribunalom svjedočeći ključnim fazama procesa, među kojima i onim protiv Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih odgovornih za genocid.
Osvrnuo se na pravnu i političku težinu naslijeđa MKSJ-a i njegovog nasljednika – Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MRMKS), te podsjetio i na ključne pravne činjenice.
Pored utvrđenog genocida i dva udružena zločinačka poduhvata iz susjednih država, MKSJ je utvrdio da su Srbija i Hrvatska učestvovale u međunarodnom sukobu tako što su napale Bosnu i Hercegovinu i pokušale aneksirati njene dijelove. Također, Međunarodni sud pravde presudio je Srbiju za kršenje Konvencije o genocidu na osnovu presude protiv Radislava Krstića – kazao je Ahmić.
Majke i žrtve genocida, kako je kazao, pokazale su najviši nivo svijesti i hrabrosti, jer su svjedočile pred Sudom i pružile najviši stepen podrške radu MKSJ/MRMKS-a, što je krucijalna novina u međunarodnim odnosima.
Imali su aktivan odnos i samo podatak da su održali stotine sastanaka s vodećim ljudima ovog suda govori o značaju i uticaju svjedoka na ukupne procese. Žrtve i svjedoci su naši najbolji predstavnici i heroji – naglasio je Ahmić.
Prisjeća se da je uvijek pitao i učio od njih. Ali, ne samo on nego svi na Sudu.
Naše majke iz cijele Bosne i Hercegovine su naš ponos. To je, po mom mišljenju, najznačajnije naslijeđe kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Njihova snaga, upornost, intelekt, pronicljivost, ljubav, ponos i stav su zauvijek obilježili jednu epohu i to naslijeđe je postalo putokaz za sve one koji nastavljaju borbu – borbu za istinu i pravdu, a, prije svega, borbu protiv ratnih zločinaca i njihovih zaštitnika, revizionista i negatora te putokaz za čuvanje naslijeđa MKSJ/MRMKS-a – kazao je Ahmić.
Upozorio je i na odnos bh. društva prema žrtvama, ističući kako se one u UN-u ili Evropskom parlamentu heroji, a kod nas nemaju status koji zaslužuju i kakav imaju unutar međunarodne zajednice.
Danas se znatan dio akademske zajednice u Bosni i Hercegovini potcjenjivački, nemarno i brutalno odnosi prema žrtvama. Posebno zabrinjava odnos prema radu i naslijeđu MKSJ-a, što se često podudara s revizionističkim politikama iz susjedstva. Prioritet mora biti upoznavanje s presudama koje se odnose na BiH. Samo je Bog bez mahane – poručio je Ahmić.
Obilježavanje 30. godišnjice genocida ocijenio je prilikom da se čuje šta vodeći ljudi Suda imaju kazati.
Sada je prilika da čujemo šta nam vodeći ljudi Suda, koji još uvijek egzistira i radi, imaju važno reći za našu budućnost. Jer, oni koji su progonili i presudili najteže zločine znaju i šta trebamo raditi u ovakvoj situaciji te željno očekujem njihove poruke u okviru obilježavanja godišnjice. Naslijeđe Suda je osnov da se suprotstavimo revizionističkim politikama iz susjedstva. Što prije shvatimo, bit će svima lakše, posebno onima koji donose političke odluke i upravljaju državnim mehanizmima – kazao je Ahmić.
Na kraju je podsjetio da su presude za Srebrenicu donijele nezavisne sudije, koji dolaze s pet kontinenata, i da su presudili genocid.
Možda neke “zalutale“ ne treba spominjati, ali ipak jedna Prisca Matimba Nyambe iz Zambije “zaslužuje“ da bude spomenuta, jer je u dva suđenja smatrala da su Mladić i Tolimir nevini po svim tačkama optužnice. Čak je smatrala da su časni oficiri. Jedna sutkinja, od njih desetine koji su časno do kraja uradili svoj posao, kako rekoh, s pet kontinenata. Suvišan je svaki komentar o jedinoj osobi sa Suda koja smatra Mladića časnim oficirom – rekao je Ahmić.
Na kraju, Ahmić ističe da je borba za pravdu neprekidna obaveza.
Zadatak svih nas, a ne samo žrtava, jeste da progonimo ratne zločince i uništavamo revizionističke pokušaje prekrajanja istine i negiranja naslijeđa MKSJ-a – zaključio je Amir Ahmić.
