Tragedija na Visočici, u kojoj je u nedjelju smrtno stradala jedna osoba, pokazala je zabrinjavajuće 'rupe u sistemu' zaštite i spašavanja u Bosni i Hercegovini. Problem nije bio u težini terena ili nemogućih vremenskih uslova, već zbog prebacivanja odgovornosti između onih koji bi u kriznim situacijama morali djelovati kao jedinstven, precizan i funkcionalan mehanizam.
Gorska služba spašavanja Prenj Konjic prva se obratila javnosti opširnim i emotivno snažnim izvještajem o akciji spašavanja na lokalitetu Potkraj, u kanjonu Rakitnice. U saopćenju su detaljno opisali okolnosti nesreće, složenost terena, fizičku iscrpljenost spasilaca i, a zatim i na izostanak helikopterske podrške.
Pokušali smo obezbijediti helikoptersku podršku EUFOR-a putem nadležnih državnih institucija. Uprkos tome što su dva EUFOR helikoptera nadlijetala našu poziciju, saglasnost za angažman nije dobijena. Umjesto rješenja, suočili smo se s prebacivanjem odgovornosti i potpunom nemoći sistema.
Okidač za demante i reakcije bila je upravo ova izjava, a GSS Prenj bez zadrške je zaključio: 'Ne može to država. Ali može GSS.'
Iz njihovog izvještaja jasno proizlazi da je odluka o ručnom transportu tijela donesena zato što je bila jedina moguća. Šest sati izuzetno teškog izvlačenja, 600 metara visinske razlike, sidrišta, potegi i iscrpljenost spasilaca opisani su gotovo kao ilustracija ljudi koji se bore protiv neefikasnog sistema koji je zakazao kada je bio najpotrebniji.
Nedugo nakon saopćenja GSS Prenj oglasila se Uprava za civilnu zaštitu i vatrogastvo Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) uputivši demant, osporavajući navode GSS-a Prenj i podsjetili dugogodišnju saradnju i finansijsku podršku.
Međutim, odbacujemo navode kojima se Upravi imputira prebacivanje odgovornosti ili nedostatak volje za pružanje pomoći, jer isti ne odgovaraju stvarnom stanju.
U demantu se navodi da je u periodu od 2023. do 2025. godine osigurana finansijska podrška od 120.000 KM. Međutim, samo dva sata kasnije, Uprava za civilnu zaštitu i vatrogastvo HNK objavljuje novo, znatno oštrije saopćenje, u kojem odgovornost jasno prebacuje na Federalni operativni centar civilne zaštite.
Problem nije u proceduri, nego nesposobnosti, neorganiziranosti i aljkavosti federalnog Operativnog centra Civilne zaštite.
U tom saopćenju navodi se da su svi zahtjevi, uključujući i 'Zahtjev za angažiranje zračne pomoći u evakuaciji nastradale osobe', uredno i pravovremeno proslijeđeni Federalnom operativnom centru, te da od tog trenutka odgovornost više nije bila na kantonalnom niti lokalnom nivou.
Federalni Operativni centar CZ se, kako stoji u saopćenju, opisuje kao struktura koja 'umjesto da budu osloncem i koordinatorom sistema, oni se u ključnim trenucima pretvaraju u prepreku i kočnicu, usporavajući procese i dodatno produbljujući krizu, a posljedično i neizvjesni ishod, ugrožavajući ljudske živote', dok se GSS Prenj optužuje da je 'ničim izazvano, javno optužilo cjelokupan sistem civilne zaštite, svjesno prešućujući ključne činjenice'.
Na kraju, Federalna uprava civilne zaštite iznosi potpuno drugačiju verziju, navodeći da je problem bio u 'nepotpunom i neispravnom zahtjevu' koji je stigao iz Operativnog centra HNK. Prema njihovim riječima, nedostajali su ključni podaci o mjestu slijetanja, pristupu lokaciji, meteorološkim uslovima i kontaktima odgovornih osoba. Dodali su da Oružane snage BiH nemaju kapacitete za noćno slijetanje i da se helikopteri ne angažuju za transport umrlih, već isključivo za spašavanje života.
Da li je obrazac pravilno ispunjen ili nije za građane postaje manje bitno, zabrinjavajuće je da sistem zaštite i spašavanja u BiH i dalje zavisi od improvizacije umjesto od brze koordinacije. Tragedija na Visočici po ko zna koji put je pokazala da bh. sistem kada se suoči s krizom, prvo traži krivca a tek onda rješenje.
