Vijeće ministara BiH utvrdilo je danas Prijedlog zakona o regulatoru, prijenosu i tržištu električne energije u Bosni i Hercegovini, s oznakom EI, kao potvrdom odgovarajuće usklađenosti s propisima EU-a u ovom području.
Cilj zakona je transponiranje 16 direktiva EU-a i Paketa o integraciji električne energije, s fokusom na stvaranje uređenog veleprodajnog tržišta električne energije i uspostavu burze električne energije u Bosni i Hercegovini, čime se u ovom području ispunjava jedan od preduvjeta za izuzeće naše zemlje od primjene mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM).
Ministri su se danas hvalil usvajanjem zakona, a politilog, profesor Adis Arapović kazao je u emisiji 'Dobar dan, BiH' Hayat TV-a da je tragikomično hvaliti se nečim što je na stolu, na dnevnom redu, bukvalno deset godina.
Isto kao i zakon o gasu. Ta dva zakona u toj energetskoj oblasti nama su omča oko vrata bukvamo cijelu jednu deceniju, zbog čega mi ne možemo mnogo toga uraditi na našem evropskom putu, zbog čega se ne mogu usvajati različite energetske strategije, zbog čega se ne mogu povlačiti različita sredstva iz evropskih fondova, zbog čega smo mi još označeni na evropskoj mapi kao crna tačka i zbog emisija koje pravi naša privreda, naš energetski sektor, a i zbog toga što smo još izuzetno ovisni o ruskom gasu u energetskom smislu. I onda neko nakon deset godina kaže evo mi smo se konačno uspjeli dogovoriti i svojiti najbolju verziju zakona. Ta najbolja verzija zakona je na stolu vjerovatno najmanje pet godina. Puka istina je da bi, da se danas nije donijela odluka o ovom zakonu, odnosno da se ovaj zakon ne dovede do kraja, da se ne potvrdi u Parlamentu, sve što se iz BiH pokuša izvesti u EU bilo bi dodatno drastično oporezovano do mjere da se više ne bi moglo izvoziti jer ne bi bilo rentabilno – kazao je Arapović.
Dodaje da je ovo rezultat pritiska ne toliko izvana koliko pritiska iznutra od domaće ekonomije i domaćih privrednika.
Nadam se, nakon dugo vremena shvatili da su naši političari najveći problem ove zemlje, pa i najveći problem naše ekonomije i njihovog poslovanja. Bez obzira da li je to sto, čaša, olovka, ako se hoće izvesti iz BiH, ako je proizveden korištenjem tzv. prljave energije, on bi se posebno oporezovao do tačke kad više ne bi mogao biti konkurentan na evropskom tržištu. Mi smo to znali nekoliko godina. Nekoliko godina se najavljuje uvođenje tzv. CBAM tarifa i nekoliko godina se naši političari okreću glavu od tog problema dok problem nije zakucao na naša vrata. Bukvalno smo 5 do 12 ušli u posljednji vagon kad se ovo može uopšte uraditi, jer da se ovo nije uradilo 1. januara narodne godine, mi bi imali na izlaznim vratima naše ekonomije nove tarife, nove carine, nove poreze za naše proizvode koji ne bi više mogli ići prema Evropskoj uniji. Oni bi se nazad vratili, ne bi bilo tržišta za njih i to bi bio prestrašan udarac za našu nakon krhku ekonomiju – kaže Arapović.
Dodao je da u izobilju nikakvih rezultata, vjerovatno iz perspektive vlasti ovo izgleda kao veliki rezultat.
Zato što se puna dva mandata ako ne i više od toga, koplja lome oko ovih nekoliko važnih, a ni malo političkih zakona. Dakle, Zakon o električnoj energiji, koliko god se neko upinjao, ne može proglasiti u zakon od vitalnog nacionalnog interesa, niti u tzv. politički zakon. Kao ni Zakon o gasu i neke druge zakone kojima se naprosto regulira tržište. Tržište električne energije, tržište gasa usklađuje sa direktivama i politikama EU i naprosto odgovara na zahtjev kluba kojim se mi hoćemo pridružiti. Dakle, EU je rekla, ako hoćete korak ka EU, prihvatite pravila u svim oblastima, uključujući energetiku. I onda ovi naši pokušavaju deset godina ubijediti EU da smo mi specifični i da mi trebamo imati drugačija rješenja u odnosu na 26 drugih država EU. To samo govori koji je to mentalni sklop i koliko su oni spremni zavaravati i domaću javnost, vlastite građane i birače, a u isto vrijeme pokušati to isto uraditi i prema ljudima iz EU – napominje naš sagovornik.
BiH je jedina zemlja u regionu koja nije dobila novac iz Plana rasta, nismo uspjeli provesti Reformsku agendu.
Oni nisu uspjeli usvojiti uopšte Plan aktivnosti. Naša vlast je bila u obavezi usaglasiti Plan aktivnosti koji je dobrijem dijelom posljedica ili rezultata, instrukcija ili inputa koji su dobili od delegacije Evropske unije, odnosno od samog Brisela. U tom planu aktivnosti u startu je bilo oko 115 mjera. Od tih 115 mjera tek 4,5 je bilo sporno. U tih 4,5 je recimo bio jedinstveni broj za hitne intervencije. Hitna pomoć sa jedinstvenim brojem je bila sporna nekome, ali je bio sporan i Zakon o sudu, Zakon o VSTV-u i tako dalje. I mi smo izgubili punih 15 mjeseci na ubjeđivanje oko toga kako treba da izgleda Plan rasta da bi on prošao kroz Vijeće ministara. I evo 15 mjeseci nakon što smo dobili uslovni kandidatski status i pola godine nakon što su sve druge zemlje završile vlastiti Plan aktivnosti, mi još taj posao nismo doveli do kraja. U međuvremenu druge zemlje su već povukle prve tranše koje se broje u desetinama miliona eura, a mi smo izgubili 10 posto koji su mogli biti usmjereni tamo gde najviše je treba, u razvojne projekte, u obrazovanju, u javnom zdravstvu, u infrastrukturi, u bilo čemu što današnja vlast ne može da isfinansira jer budžetska sredstva idu u nekom drugom smjeru, za neke druge prioritete.
Dakle, opet dokaz nevjerovatne neodgovornosti, ogromne bahatosti, u neprovođenju bilo kakvih odluka i mjera koje donose korist građanima, a u isto vrijeme ogromna energija se ulaže u međusobna prepucavanja i pronalaženje krivca tamo gde ga nema. Dakle, krivac je isključivo onaj koji je na čelu te piramide, a to je Vijeće ministara sa svojom predsjedavajućom, sa svojih tri puta tri ministra plus jedan. Dakle, to vam je paket odgovornosti – kaže Arapović.
