Više je bagera doveženo u gradić Tuam u irskom okrugu Galway kako bi započeli s prekopavanjem neugledne travnate površine pored dječjeg vrića u jednom stambenom naselju.
Kako navodi BBC, irski istražitelji imaju dokaze kako će u tom terenu pronaći kosti 796 beba i djece preminulih pod sumnjivim okolnostima u vremenu između 1925. do 1961. godine i tajno pokopanih, bez ikakvih zapisa o smrti i obilježjima grobova. Na tom se području, u to vrijeme, nalazio dječji dom Sv. Marije, crkvena ustanova u kojoj su godinama utočište nalazile hiljade žena i djece, uglavnom odbačenih od porodice jer su ostale trudne izvan braka.
Bila je to svjevrsna sigurna kuća za žene i djecu, ali oni koji su u nju ušli svjedočili su groznim torturama. Žene koje su u toj kući rodile, bile bi odvojene od svojih beba i veliki broj njih nikada nije kasnije vidio svoju djecu koja bi bila dana na posvajanje ili su, pak, umrla pod raznim okolnostima. Dom su desetljećima vodile časne sestre Bon Secours koje su dobro skrivale sve ono što se unutar doma događalo. Postoje tek šturi zapisi prema kojima je prva beba u domu Sv.Marije umrla 1925. godine i to je bio Patrick Derrane, koji je umro u dobi od pet mjeseci, dok je jednako stara Mary Carty bila posljednja koja je umrla 1960. godine.
Tek se angažmanom amaterske historičarke Catherine Corless otkrila strava crkvenog doma. Ona je, naime, prvotno počela istraživati prošlost svoje porodice, a onda se okrenula istraživanju doma Svete Marije i djeci iz tog doma koja su pohađala istu školu kao i ona, ali su dolazila odvojeno od ostale djece i bila obilježena kao 'prljavština s ulice'. Catherine je prvo bila iznenađena što svi njeni upiti o tom domu ne dobivaju odgovore, nego čak upozorenja da 'po tome ne kopa'. Niko nije imao nikakve zapise. Ali, uspjela je doći do čuvara groblja koji ju je odveo na lokaciju gdje se dom nekada nalazio i pokazao joj malo svetište u kutu s kipom Marije. Rekao joj je da su se sredinom 1970-tih tu igrala dva dječaka koja su kroz puknutu betonsku ploču vidjeli mnoštvo kostiju u rupi u zemlji. Iako je sve prijavljeno policiji, rupa je zatrpana i o njoj se više nije pričalo.
Catherine je potom odlučila istražiti stare karte toga gradića i otkrila da je na mjestu gdje su se igrali dječaci nekada bila kanalizacijska jama sa spremnikom za otpadne vode koja je prestala funkcionirati 1937. godine. Dakle, bila je prazna i samim time 'kao stvorena' za tajnu grobnicu. Pitanje je bilo, ko je u njoj pokopan. Iz matičnog ureda Caatherine je zatražila imena sve djece koja su umrla u domu. Posve neočekivano, dobila je popis od 796 mrtve djece. Svi pribavljeni dokazi počeli su ukazivati na to čije su zapravo kosti ispod kipa Marije.
Kad su njena otkrića dospjela u međunarodne vijesti 2014. godine, u njenom gradu pojavilo se veliko nezadovoljstvo ljudi i prezir prema njenom istraživanju. Ali, pojavila se žena, Mary Moriarty, koja je razgovarala s BBC-evim novinarom te mu ispričala kako je 1970-tih živjela u jednoj od kuća u blizini doma St.Mary, prenosi 24sata.hr. Prisjetila se dječaka koji je došao do nje s lobanjom na štapu. Pitala ga je gdje je to našao, a on ju je odveo do nekog grmlja. Kada je ušla u to grmlje propala je u rupu. Našla se u velikom prostoru u kojemu je, zahvaljujući svjetlosti koje je dolazilo iz otvora kroz koji je upala, ugledala 'male svežnjeve' zamotane u tkanine koje su već pocrnjele od truleži i vlage. Bili su uredno složeni, jedan pored drugoga, od poda do stropa. Na pitanje novinara koliko ih je bilo, Mary je rekla 'stotine'.
Mary su izvukli iz rupe. Godinama nije shvaćala što je unuta vidjela, dok nije rodila svoje dijete u rodilištu u Tuamu. Časne sestre koje su tamo radile donijele su joj dijete zamotano u isti smotuljak i istu tkaninu kakve je vidjela u toj rupi. Tada je shvatila da je tamo vidjela bebe. Istražiteljica Catherine godinama je inzistirala na provjeravanju tih podataka i tek 2017. godine oni su potvrđeni. Istraga irske vlade pokazala je da su u rupi pronađene značajne količine ljudskih ostataka. Probna iskapanja pokazala su da se radi o malim kostima pa se vjeruje da su žrtve bile između 35 fetalnih sedmica, do dvije-tri godine starosti.
Ta su istraživanja privukla pažnju i 50-togodišnje Anne Corrigan koja je do 2012. godine vjerovala da je jedino dijete svoje majke, a onda je otkrila da je njena majka rodila i dva dječaka u domu Svete Marije 1946. i 1950. godine, Johna i Williama. Anna nije uspjela naći smrtovnicu za Willliama, ali je pronašla za Johna i u njoj je pisalo da je dijete umrlo sa 16 mjeseci starosti od urođene bolesti. O Williamu je našla zapis iz 'knjige otpusta' u kojoj piše da je umro 1951. godine i ne zna se gdje je pokopan. Pokrenula je udrugu koja okuplja preživjele i rodbinu djece iz doma, piše BBC.
Sada započinju radovi na istraživanju toga područja. Očekuje se da će radovi trajati oko dvije godine i istražiteljima je jasno da će to biti težak i izazovan proces.
