Za vrijeme ramazana prisjetili smo se ali i nešto naučili u emisiji „Raskoš baštine“ gdje smo govorili o tradiciji. U posljednjoj ovoramazanskoj emisiji smo govorili o zlatovezu koji je značajan dio naše kulturne baštine.
O zlatovezu, elementima naše tradicije i narodnoj nošnji je u današnjoj emisiji „Raskoš baštine“ govorila etnologinja Svetlana Bajić.
-Zlatovez je stara vezilačka tehnika rada koja je došla sa Istoka preko svih drugih kultura a u Evropi se zadržava iz Bizantije. U vrijeme Osmanlija je dobio veću dimenziju koja se manifestije u tekstilstvu i dijelovima nošnje. Bošćaluke su pripremale djevojke. U đerđef su uz mjesečinu vezle i uz to pjevale naše sevdalinke. U mnogim sevdalinkama imaju dijelovi nošnje koje su one vezle a dobile su mjesto u našoj poeziji. Te čevrlme su poklanjane kada je mlada dolazila u svoju novu kuću. Sve što se nalazilo u bošćaluku bilo je zamotano u bošču a koje su kasnije sačuvane do današnjeg dana u seharama. Ovo je napravljeno od zlatne žice koja nije tako lahko mogla propadati. Vez se također nalazi i na spavačicama, posteljinama. Naše poznate papuče je spoj rada znatlija i žena koje su radile onaj gornji dio – rekla je Bajić.
Otkrila je šta je bila inspiracija djevojkama prilikom veza te koja je razlika mahrama iz Turske i onih iz naše države.
-Na zlatovezu se nalaze razni motivi. Naše djevojke su uzimale inspiraciju iz bašči, avlija. Također, tu je neizostavni ljiljan kao i lala koja je satavljena iz riječi Allah i bila je veoma draga. Mahrame koje su bile drugačije nego u Turskoj su bile vezene smo na ivicama. Te marame su bile kao ukras kada se djevojka knila. U nekim kućama sam vidjela i molitvenu serdžadu koja se mogla lahko saviti gdje je isto tako bila urađena zlatovezom. Na levhama su tu bili naravno dijelovi Kur'ana – kazala je Bajić.
