Muamer Bandić, zastupnik Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), je reagirao na skandalozne istupe predsjednice Naše stranke (NS), Sabine Ćudić. Naime, Ćudić je na nedavnom prijemu europarlamentaraca u Vijećnici kazala kako je agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu (RBiH) bila „borba za moć“. Time je pokušala omalovažiti časnu borbu Armije RBiH i njenih boraca.
Bandićevu reakciju na govor Ćudić iz Vijećnice prenosimo u cjelosti:
Kroz dosadašnje iskustvo života u Bosni i Hercegovini, mali broj političara dosljedan je u realizaciji proklamovanih političkih ciljeva i posvećen ispunjavanju političkih obećanja. U većini slučajeva, ono što se govori pred izbore potpuno odudara od onoga što se radi nakon izbora.
Apsolutni šampion u prodavanju magle građanima Bosne i Hercegovine je predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić. Zaista je teško pronaći političara koji je u tako kratkom vremenu pogazio sve političke principe i vrijednosti kao što je to uspjelo Našoj stranci, predvođenoj Sabinom Ćudić.
Kako vrijeme odmiče, Ćudić sve više pokazuje da politički bonton i elementarna politička korektnost uopšte nemaju mjesta u njenom političkom djelovanju. To je najvidljivije u odnosu prema političkim partnerima iz bloka Trojke, koji su njenoj stranci političkim dogovorom prepustili poziciju premijera Kantona Sarajevo, iako je Naša stranka ostvarila najslabiji rezultat unutar ove interesne koalicije.
Kadrovi Naše stranke imali su vodeću poziciju i kontrolu nad svim procesima u Kantonu Sarajevo, a ostali su potpuno anemični i neprimjetni, posebno kada je riječ o realizaciji “reformskog” političkog programa koji je pompezno najavljen prilikom formiranja koalicije Trojka. Njihov najveći “uspjeh” ogleda se u tome što su Kanton Sarajevo doveli na rub bankrota dok je značajan broj ministara završio pod istragama i u pritvoru.
Ipak, vrhunac političkog bešćašća desio se nakon tragične tramvajske nesreće, kada su građani Sarajeva tražili odlazak nesposobne i korumpirane Vlade koju predvodi Naša stranka. Tada je Ćudić, bez ikakvih konsultacija s koalicionim partnerima, nagovorila premijera Uka da podnese fiktivnu ostavku.
Zašto kažem fiktivnu? Da je ta ostavka bila stvarna, bila bi dogovorena unutar koalicije, a Kanton Sarajevo bi u kratkom roku dobio novog premijera i novu Vladu.
Cilj ovog blefa “iz moralnih razloga” bio je dovesti Našu stranku u povoljniji položaj u odnosu na ostatak koalicije te odgovornost za katastrofalan mandat prebaciti na koalicione partnere. Zbog toga je Sabina Ćudić u javnost plasirala i priču da su, navodno, Elmedin Konaković i Adnan Šteta insistirali da Vlada KS nastavi raditi u tehničkom mandatu sve do izbora.
Premijer Uk podnio je ostavku 15. februara, a Ćudić tek nakon tri mjeseca obavještava javnost da je taj nemoralni sporazum “nevoljno” sklopila sa Konakovićem i Štetom, spinujući priču kojom političku odgovornost prebacuje na koalicione partnere.
Da je ova “ostavka” zaista bila iskrena, moralna i stvarna, Nihad Uk ne bi dolazio na posao sve dok se ne imenuje nova Vlada KS.
Ovo je bio prilično providan, šibicarski pokušaj da se sačuva kakav-takav kredibilitet Naše stranke među građanima Sarajeva.
Nakon što su ostavili pustoš u nekada najbogatijem kantonu Federacije, sada su prešli na ostatak države, za koji su se do juče pravili da ne postoji, igrajući se države isključivo oko Marijin Dvora. I danas ponovo ide ista ona providna prodaja šuplje priče, kojom su već jednom izmanipulisali građane Sarajeva željne promjena.
A da nam tokom cijelog postojanja ove političke prevare Ćudić i njena “Naša stranka” prodaju maglu, odlično pokazuje njihova bajka o “evropskom putu Bosne i Hercegovine”.
Zamislite samo da stranka kojoj je priča o EU temelj političkog narativa i navodno temeljni cilj, u raspodjeli resora na državnom nivou preuzima Ministarstvo komunikacija i prometa samo kako bi Edin Forto bio ministar, umjesto Ministarstva pravde, u čijem se okviru nalazi skoro dvije trećine naših obaveza iz Mape puta!?
Ministarstvo pravde BiH, ključno za evropske integracije, hladno prepuštaju HDZ-u, čime Draganu Čoviću prepuštaju efektivnu kontrolu nad sadržajem i tempom evropskog puta Bosne i Hercegovine.
A danas, kada je evropski put postao propala priča na koju više ne mogu upecati ni poslijednje naivce, prave se nevješti dok se “evropski put”pretvara u švercersku stazu za pljačku države, koju suvereno kontrolišu Dragan Čović i Milorad Dodik.
Stoga se ne trebamo čuditi ako nas sutra na ulasku u EU, pored ove trenutne golgote sa biometrijom na granicama, dočeka i bodljikava žica. Tome se, očigledno, neće čuditi ni pojedini Ćudići, koji će i dalje, poput papagaja, ponavljati da smo, eto, samo korak od ulaska u EU, ako njih budemo slušali.
A koliko Naša stranka drži do bilo kakvih principa, pa i ustavnih i pravnih, najbolje prikazuje njihova podrška suspenziji Ustava FBiH, kao i podrška neustavnom i netransparentnom Zakonu o Južnoj interkonekciji. Zakonu iz kojeg je izbačena državna kompanija, a uvedena novoosnovana, strana i privatna firma, čime je interes države Bosne i Hercegovine i njenih građana u potpunosti podređen interesima stranog, privatnog kapitala.
Sve blefove i političke obmane Ćudić u ovom slučaju ogolio je šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Luigi Soreca, upozorivši domaće vlasti da neusaglašenost zakona s evropskim standardima može ozbiljno ugroziti evropski put Bosne i Hercegovine, te da isti predstavlja kršenje obaveza preuzetih Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju sa EU.
Ovo je prava slika političke prevare zvane “Naša stranka” i njene predsjednice Sabine Ćudić!
Zato, kada nam se sljedeći put pojavi videoklipić na društvenim mrežama, u kome nam Sabina slatkorječivo govori o “dobrim vijestima za Bosnu i Hercegovinu” ili pak njeni prodavači magle opet krenu poručivati “Evropa je naša”, dobro se zapitajte za kakvu Bosnu i Hercegovinu i koja Evropa?
Nastup Sabine Ćudić u Vijećnici ogolio je do kraja njenu političku nepismenost, te koliko to kukavičije jaje prezire sve bosansko, a posebno Bošnjake kao narod. Njeni stavovi me podsjećaju na relativizirajući narativ prijeratnog Sarajlije Nenada Jankovića, alijas Nele Karajlić, nekadašnjeg simbola jedne kulture koja je ismijavala primitivizam, da bi danas postala glasnogovornik istog.
Baš kao što danas, u borbi za moć u spaljenoj zgradi Univerzitetske biblioteke, Sabina Ćudić ne govori o srbijanskoj agresiji i kulturocidu nad gradom od kojeg živi, već o nekakvoj apstraktnoj “borbi za moć”.
Tako je i naš nekadašnji sugrađanin Nele Karajlić tvrdio da Sarajlije “nisu bile žrtve politike Radovana Karadžića, nego vlastitog izbora”, jer je, prema njegovom tumačenju, Karadžića spašavao srpski narod od satanizacije.
Takva relativizacija golgote, koju su preživjeli nesrbi u Bosni i Hercegovini, zasigurno neće ubrzati evropski put Bosne i Hercegovine, već utire put ka novim Srebrenicama.
A za “prepametnu“ i “prehrabru“ Sabinu Ćudić, izdignutu iznad svih nas, smrt hiljada ljudi te prekopavanje i premještanje njihovih kostiju po dva-tri puta nije genocid, već samo jedna apstrakcija koja je ne dotiče.
Tako je za Sabinu Vijećnica apstraktno izgorila u “borbi za moć“. Možda Sarajevo nije bilo ni opkoljeno, ko će ga više znati!? Nemojte se iznenaditi ako od Sabine sutra čujemo papagajsko ponavljanje vijesti Televizije Beograd iz 1992. godine , kako “ muslimani drže Sarajevo pod opsadom iznutra”.
Za Sabinu i njoj slične, ohole i egoistične likove bez trunke tolerancije i osjećaj za drugog i drugačijeg, ti “nekakvi muslimani” su tek apstrakcija, primitivni društveni atavizam, a ne živi ljudi.
Stoga ne čudi što su Sabina i njoj slični poletili u zagrljaj Milorada Dodika i Dragana Čovića, uopšte ne razmišljajući o posljedicama takvog poteza jer zapravo dijele iste vrijednosti.
Baš kao što Čović, nekadašnji Jugosloven, danas glumi velikog Hrvata, reformista i socijalista Dodik velikog Srbina, tako i Sabina Ćudić glumi liberala, a njene izjave govore da je lažna Bosanka i Hercegovka koja mrzi ovu zemlju, a i narod u njoj!