Zastupnik Stranke za Bosnu i Hercegovinu u Skupštini Kantona Sarajevo, Muamer Bandić, objavio je status na društvenim mrežama u kojem je iznio niz kritika na račun vladajuće koalicije Trojka, te njihovih odnosa s HDZ-om i SNSD-om.

U objavi naslovljenoj „Trojka je materijal za političke satire“, Bandić je naveo:

U analima političke dezorijentacije ostat će Trojkina ‘oštra’ reagiranja na postupke njihovih evropskih partnera, onih istih s kojima su do jučer obećavali ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.

Podsjetio je da su iste te strukture, koje sada kritikuju, do nedavno predstavljali kao partnere:

Ne smijemo zaboraviti da su te iste kriminogene i fašistoidne strukture, nad čijim se djelima danas zgražaju, još donedavno građanima predstavljali kao uglađenu evropsku gospodu i superheroje napretka.

Dodaje da su tvrdili kako bi BiH već bila u EU da nije „radikalnih i zatucanih političkih snaga iz Sarajeva“, a da su se narativi Trojke poklopili s onim što zastupaju velikosrpski i velikohrvatski nacionalisti.

U toj političkoj obmani bošnjačkog naroda potpuno se poklopio narativ sarajevskih lažnih ‘reformista’, te velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalista. Iako su im formalni ciljevi bili različiti, u praksi su imali zajedničkog neprijatelja – sve one političke snage koje se dosljedno bore za jačanje države Bosne i Hercegovine i njenih institucija.

Probosanske stranke bile su smetnja velikosrpskom i velikohrvatskom nacionalizmu u rastakanju države Bosne i Hercegovine, dok su za sarajevsku Trojku bile preteška konkurencija u pohodu na budžete i državna preduzeća.

Bandić 'upalio alarm': Dodik i Čović pripremaju teren za podjelu države, Trojka im asistira

Ističe da se na toj interesnoj platformi kreirao savez provincijskih klerofašista i sarajevskih malograđana, čineći koaliciju čiji je jedini rezultat potpuna paraliza sistema i sistemsko uništavanje države.

U takvom haosu samo nekolicina privilegovanih pliva kao riba u vodi. Za sve ostale, društvo je pretvoreno u skeč Nadrealista „đe ba zapelo“ i „nema ničeg“, smatra on.

Kao primjer licemjerstva Trojke, Bandić navodi njihovo iznenađenje HDZ-ovim potpisom na zakon o rezervnom sastavu policije RS-a:

Tako se sarajevski malograđani čudom ne mogu načuditi i HDZ-ovom potpisu na Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima RS-a, kojim se stvara rezervni sastav policije ovog entiteta.

I to baš one policije koja je Bošnjake i Hrvate pobila i protjerala iz ovog dijela naše zemlje, direktno učestvujući u genocidu nad nesrpskim stanovništvom, svodeći ga na statističku grešku u ovom dijelu naše zemlje.

Podsjeća i na raniju poruku Dragana Čovića: „Vi čuvajte RS. Na tome vam mogu svi samo zavidjeti.“

Za veće je čuđenje što ti isti ljudi nisu davno skontali očiglednu kompatibilnost političkih ciljeva HDZ-a i SNSD-a, a koja se svodi na jednostavnu maksimu: Što manje države i zakona, više privilegija i resursa u vlastite džepove.

Bandić također proziva „najoštrije“ kritičare današnjice da su prije nekoliko godina izglasali Zakon o prebivalištu, ne razumijevajući posljedice.

Prije će biti da su nas gotovo doveli do one prelomne tačke na kojoj odlučujemo – ili da bježimo, ili da se ponovo pripremamo za ono najgore.

Bandić 'upalio alarm': Dodik i Čović pripremaju teren za podjelu države, Trojka im asistira

Navodi kako HDZ i SNSD sada drže ključne državne institucije:

HDZ dominira Vijećem ministara, u kojem pored predsjedavajućeg drži tri ključna ministarstva. SNSD kontroliše dva ministarstva i većinu sigurnosnih agencija. Ministar odbrane se zabavlja pjevajući Thompsona, ministar vanjskih poslova statira u HDZ-ovoj propagandi o ‘legitimnom predstavljanju’, dok se ostali ministri bave selfijima i vlastitim imidžom.

Ističe kako vlast nije povukla nijedan potez kojim bi zaštitila državni interes.

Da su za ove tri godine ‘nikada brže (i dodajem nikada nelegalnije) formirane vlasti’ napravili barem jedan jedini potez kojim bi stali na stranu Ustava, zakona, časti i dostojanstva ove zemlje, a nasuprot kriminogenim interesima svojih ‘partnera’ – danas bi im aplaudirao.

Osvrće se i na, kako kaže, „kumovu zgradu“ od 100 miliona KM u Banjaluci i upoređuje to s činjenicom da institucije u Sarajevu plaćaju milione za zakup prostora.

Kaže da ni u jednom slučaju nije zaštićen interes države, niti su pokazali državotvorne politike.

Dodaje:

Zato me danas najviše čudi jedna stvar, a to je kako ih nije stid javljati se danas kada im ‘partneri’ jasno pokažu ko su i šta su? Kako je moguće da ljudi koji toliko pametuju i postavljaju se iznad svih, nisu bili u stanju da to vide još prije tri godine?

Tvrdi da njihovo „kontinuirano obmanjivanje javnosti“ nije naivnost nego svjesna strategija.

Podsjeća i na „pompezne najave“ o smjenama SNSD kadrova bagerima, dok danas – kako kaže – SDP i Vojin Mijatović „asistiraju SNSD-u u izbornoj kampanji“.

Kako kaže, Trojka predstavlja vlast u kojoj ljudi s ograničenim kompetencijama precjenjuju svoje sposobnosti, dok im ego i samoreklamiranje ne dopuštaju da se suoče sa stvarnošću.

U njihovoj iluziji razbio se i navodni ‘sukob’ Dodika i Čovića. A na svakom potezu vidimo da je taj savez danas jači nego ikada, upravo zahvaljujući (ne)djelovanju sarajevskih trgovaca maglom.

Najočitiji dokaz je Čovićev potpis na zakon o rezervnom sastavu policije RS-a. To je poruka svakome ko misli i ko nije otuđen od stvarnosti, dok trojkaši žive u balonu samoljublja i klijentelizma, Dodik i Čović pripremaju teren za podjelu naše države.

Bandić zaključuje da Trojka funkcioniše kao puki „izvođači radova“:

U političkom smislu oni su tu tek puki statisti u kukuruzima ili kako je to otvoreno rekao Milorad Dodik – izvođači radova, koji su tu tek da unesu smutnju i zbune, odnosno paraliziraju bilo kakvu konkretnu političku reakciju probosanskih snaga.

I za sada to odlično rade stvarajući razdor među Bošnjacima kroz jeftine političke floskule i parole, dok krše javne novce po kafanama.

Na kraju, poručuje:

Mislim da ne trebam nikoga posebno podsjećati na onu narodnu izreku kako prolaze zbunjeni u srazu sa potpunim luđacima, što je u Bosni i Hercegovini danas slučaj. To smo već jednom osjetili na sopstvenoj koži. U pamet i probudimo se, dok nije kasno!