Nakon kraće pauze zbog porodiljskog odsustva, Belma Zukić-Ligata vratila se svojoj velikoj profesionalnoj ljubavi – novinarstvu.
S obzirom na to da radi od svoje 19 godine, bilo joj je, veli nam, neobično biti bez posla duže vrijeme. Izostala je opravdano, kazuje smješkajući se. Trebalo joj je, kaže svega dan-dva, da se vrati u profesionalnu formu, i nastavi tamo gdje je stala prije više od godinu dana.
Kao dio Informativne redakcije Hayat TV-a, Belma godinama uspješno balansira između novinarskih zadataka i svakodnevnog života, bez obzira na izazove koje sa sobom nosi jedno od najdinamičnijih zanimanja.
Rođena u Mostaru, ali srcem i poslom vezana za Sarajevo, otvoreno govori o izazovima profesije, ljubavi prema rodnom kraju, porodičnom životu, kao i o tome šta je danas u svijetu novinarstva najviše pokreće.
Mnoge žene kažu da je novinarstvo izrazito stresno i teško zanimanje. Da li se slažeš?
Prema mom mišljenju, svako zanimanje nosi svoje dobre i loše strane, pa tako i novinarstvo. Stresni dani apsolutno postoje, ali postoje i oni ljepši. Opet, mislim da individualno možemo utjecati na to kako će djelovati određene situacije na nas.
Gdje si zapravo ispekla zanat i koji trenutak smatraš prekretnicom u svom profesionalnom razvoju?
Eh, hajmo ispočetka… Kada sam počela studirati, istovremeno sam počela i raditi/volontirati. Prva TV stanica na kojoj sam stekla iskustvo bila je City TV u Mostaru, lokalnog karaktera. Tu sam se otprilike zadržala tri godine, a potom sam radila u dopisništvu u Mostaru za Federalnu televiziju nekoliko mjeseci. U julu 2018. godine, krajem mog studiranja dolazim u Sarajevo i počinjem profesionalni put na Hayatu, gdje sam i danas. City TV je mjesto gdje sam naučila osnove i trudila se savladati sve što opisuje rad na jednoj televiziji, a prekretnicom smatram upravo zaposlenje na Hayatu. Za, evo skoro, sedam godina koliko sam ovdje, puno toga sam usavršila, naučila i značajno unaprijedila svoju karijeru, ali izgradila i sebe kao osobu.
Kome si najviše zahvalna za podršku i znanje koje danas primjenjuješ u svakodnevnom radu?
Najviše sam zahvalna Bogu što mi je dao toliko dobrih prilika u životu. U djetinjstvu sam, nažalost, iskusila teže životne priče, na čemu sam također zahvalna, jer su mi upravo te situacije često otvarale oči i ukazivale na put kojim trebam ići. Zahvalna sam svojoj mami, bratu, sestri i ocu koji nas, sigurna sam, prati sa neba i ponosi se. Moj muž je moj vjetar u leđa i životni partner, kakvog bih svakome poželjela da ima. Naša Aya Anea, kruna je naše ljubavi. Naravno, zahvalna sam svim ljudima koji su ušli u moj život i od kojih sam bilo šta naučila, makar to bilo i jedno slovo.
Rođena si u Mostaru, ali godine si provela u Stocu. Koliko ti danas nedostaje rodni kraj?
Rođena sam u Mostaru, ali sam svoje najljepše, bezbrižne godine provela u Stocu i smatram se Stočankom. Hercegovina mi generalno nedostaje, Stolac i Mostar posebno. Mogu ja iz Hercegovina, ali Hercegovina nikad iz mene.
Sarajevo ili Mostar – gdje se osjećaš više “svojom”?
Mostar, kakvo je to pitanje (smijeh).
Šta to ima Mostar, a Sarajevo nema, i obrnuto?
Nikada se još nisam navikla na klimu koju Sarajevo ima. Ne volim snijeg. Volim sunce, rijeku, volim da tokom ljeta, kad mi se ide na more, probudim se i kažem: ‘E, odoh malo do Makarske’ (smijeh). Imala bih svašta još da istkanem, ali hajde dosta ovaj put...
Koju bi veliku priču voljela ispričati, a još nisi imala priliku?
Voljela bih da mogu prenijeti gledaocima vijest da Bosna i Hercegovina konačno ima jednog predsjednika. Sumnjam da će za to u skoroj budućnosti uopće i biti prilike.
Kako danas vidiš političku scenu u BiH? Ima li ikakve efikasnosti među izabranima?
Loše. Nimalo mi se ne sviđa politička scena u Bosni i Hercegovini. Prema mom mišljenju potrebna je potpuna reforma. Moje lično mišljenje je da, bili ovi ili oni, na vlasti, jednako svi moraju bolje sagledati situaciju i perspektive običnih građana i istinski se boriti za ono što život dostojan čovjeka zaslužuje. Trenutno, postoje iznimci i primjeri u praksi koji su dobri i za pohvaliti, ali generalna politička situacija nije zadovoljavajuća. Mada, smatram da i mi kao građani puno šutimo i trpimo, tako da ima i do nas.
Cijene svakodnevno rastu, inflacija galopira. Kako ti to komentarišeš, kao građanka i novinarka?
Kao građanka smatram da je inflacija zaista uzela maha i da je sve sada skupo. Uvijek pomislim na osobe koje žive od penzije ili recimo jedne plate. Pa, oni s tim sada ne mogu 10-15 dana da prežive. Mislim da se i to može kontrolisati kroz politički i društveni angažman jer, iako postoje osnove za poskupljenje, postoji i lov u mutnom. Skupo je samo živjeti, a ne razmišljati o tome da mladi trebaju sklapati brakove, kupiti stan, osnovati porodicu i onda živjeti. Cijene nekretnina su katastrofalne. Pa napraviti kafu kući i piti je, kako je naš narod navikao, postalo je luksuz.
Kao novinarka, također smatram da poskupljenja koja se dešavaju u velikoj mjeri otežavaju život u Bosni i Hercegovini jer primanja ne rastu u skladu sa rashodima. Kao novinarka i kao građanka, ne mogu imati nešto drugačije mišljenje ukoliko gledam s objektivne strane. Zaista moj pogled i u poslu i u životu generalno usmjeren je kroz objektiv tačnosti, relevantnosti i prava koja svi imamo.
Sve više ljudi se liječi zahvaljujući humanitarnim organizacijama, a sve manje uz pomoć države. Kako gledaš na tu realnost?
Humanitarne organizacije, nažalost, postale su sistem za građane koji su ugroženi, bilo kada je riječ o zdravstvu ili za puko preživljanje. Tome svjedoče mnoge situacije. Humanitarne organizacije rješavaju probleme koje bi trebala da radi država. To je poražavajuće. Voljela bih da mogu pozitivnije o ovome da govorim... Ali, sreća da postoje i humanitarna udruženja jer bi mnogi bili prepušteni na miliost i nemilost.
Kako provodiš slobodno vrijeme i šta je tvoj idealan dan?
Svoje slobodno vrijeme trenutno provodim sa djetetom, mužem, porodicom, prijateljima... Zavisi kako kad (smijeh). Relaksiram se na treningu, najmanje tri puta sedmično. Idealan dan bio bi recimo ovako, kafica, shopping, šetnja i dobra klopa (smijeh). Jeste da treniran, ali volim i da jedem, bik u horoskopu, hedonizam.
Poželiš li se nekad – samo naspavati?
Poželim, ponekad. Navikla sam sada i rano ustajati. Svašta te dijete navikne... Kakva sam ja spavalica bila (smijeh).
O čemu sa suprugom najviše razgovaraš: o politici, sportu ili bebi?
Aya Anea na prvom mjestu. O politici rijetko razgovaramo, Jasminu je to naporno (smijeh). Sport je svakako dio naših razgovora vrlo često, ali prečešljamo mi mnoge teme.
Imaš li neki hobi, nešto što te opušta kada nisi na terenu ili u studiju?
Teretana i šminkanje. Na porodiljnom sam završila kurs šminkanja i u tome baš uživam.
Ko je po tvom mišljenju najbolji sportista i zašto?
Edin Džeko. Ta osoba treba da bude upisana u historiju i da sve generacije uče o njemu. On je apsolutna inspiracija kako kroz postignutu karijeru, tako i kroz njegov društveni doprinos zajednici. Osoba za primjer.
Gdje bi voljela otići na odmor, i šta bi tamo prvo uradila?
Nemam neke posebne želje. Najljepše odmorim u Hercegovini. Ali ako bih trebala izabrati, onda bi to bila Španija. A šta bih prvo uradila? Por dios, pričala bih na španskom i dokazala ljudima tamo kako smo vjerno pratili njihove serije.
Iza kamere, Belma je posvećena majka, supruga i žena koja zna koliko vrijedi istina. Ispred kamere, ona je snažan i pouzdan glas gledatelja koji traže odgovore na važna pitanja svakodnevice. U posljednje vrijeme gledatelji vide njene fantastične izvještaje o dešavanjima u svijetu.
Njena energija, znanje i iskustvo čine je nezaobilaznim dijelom informativnog programa Hayat TV-a. A ako pitate Belmu, i pored svega, ne bi mijenjala novinarstvo ni za šta drugo. Jer, kako kaže, istina uvijek ima pravo da se čuje.
