Polazak djeteta u prvi razred škole važna je stepenica u životu svakog osnovca, ali i roditelja.
Škola predstavlja veliku promjenu za dijete, ali i za cijelu porodicu, te se na tu promjenu potrebno prilagoditi.
Vrlo je važno izvršiti neke pripreme kako bi dijete spremno krenulo u nove pobjede u školskim klupama.
Psihologinju Almu Mahmutović-Katica pitali smo kako je najbolje pripremiti dijete za polazak školu.
Kako je kazala za Hayat.ba, kada je riječ o emocionalnoj pripremi, roditelji bi trebali shvatiti najprije da je ovo zaista veliki korak za naše male, buduće prvačiće, i samim tim školu zaista treba predstaviti u najboljem mogućem svjetlu.
Sam razgovor o školi treba ići u smjeru da je to neko novo mjesto druženja, susreta i učenja. Simulacija emocija da kad već odete sa djetetom da birate pernicu, sveske, ruksak... Pustite dijete da odabere ono što želi i na neki način će već ostvariti prvi kontakt sa prisvajanjem tih emocija vezanjem tih stvari za školske klupe. Možete napraviti jedan simpatičan, super dan kao pripremu za školu, uvesti neku novu rutinu, ranije buđenje, doručak. Uvijek treba razgovarati o tome da je škola mjesto dobrih susreta i novih poznanstava - pojašnjava.
Istakla je da je jako važno da se djetetu uvedu radne navike odmah na početku.
Barem 15-20 minuta učenja sa djetetom svaki dan da bi ono usvojilo rutinu. Imati kutak i mjesto gdje će dijete učiti. Osloboditi mu taj prostor. Poticati ga, na simpatičan način podsjećati da je učenje rast i razvoj, da je lijepo učiti i razvijati se, pitati ga šta je to naučio itd. Ono što je jako važno jeste i ishrana. Da dijete ima osjećaj za doručak. Mnoga djeca znaju to preskočiti. Važno je zbog toga jer hrana utiče na koncentraciju i cijeli taj kognitivni sistem i vrlo je važna - kaže.
Kada je riječ o motivaciji djeteta, ali bez stvaranja pritiska i obaveza, Mahmutović - Katica naglašava da su roditelji su djetetu model ponašanja.
Ako oni nas vide da mi učimo i čitamo, i oni će to uraditi. Razgovor o školi kao mjestu gdje se ponovo razvijamo i učimo, da dijete usvoji da je to institucija u kojoj se uči i razvija i druži, i da svakako treba da bude svoje. Također i smislene igrice. Učenje kroz model igre, gdje ćemo učiti pjesmice, brojeve... Tako djetetu omogućavamo određeni emocionalni pristup koji nije sa pritiskom da on nešto mora, nego da mu to postane jedna lijepa priča - rekla je.
Na pitanje šta rotitelji mogu uraditi onda kada dijete odbija ići u školu ili pokazuje strah, naša sagovornica pojašnjava:
Postoje različite tipologije ličnosti djece i neka su spremnija da odmah uđu u školske klupe i postanu priviknuti na školski milje, ali druga zaista osjećaju strah. Važan je razgovor s djetetom, a ukoliko osjećamo, pitati šta ga brine, čega ga je strah. Razgovarati o onome što ga tišti. Postepeno privikavanje nije loše. Povremeni boravak, druženje sa drugarima, dobar kontakt sa učiteljicom, komunikacija i razgovori gdje će se uvidjeti tipologija ličnosti djeteta. Za kraj dosljednost i rutina. Iako dijete može iskazivati strah, vrlo je važno biti dosljedan, jer česti izostanci samo mogu pojačavati strah, a ne suzbijati, a naravno znamo da je obrazovanje osnova svakog čovjeka da kroči kroz život i putuje svojom putanjom - zaključuje Mahmutović - Katica za Hayat.ba
Polazak u školu je velika promjena za dijete, a roditelji mu mogu olakšati prilagodbu kroz podršku, razgovor, rutinu i pozitivno predstavljanje škole.
