U nedostatku ozbiljnih rezultata, ali i što je puno važnije - političke vjerodostojnosti - vladajuća ‘Trojka’ (SDP, NIP, Naša stranka) nastoji upisati sebi u zasluge politički pad Milorada Dodika!
Piše: Faruk Kajtaz
U najboljem slučaju Trojkaši su samo znali prepoznati trenutak (ili im je i to najavljeno?) i strateški se povući na rezervne pozicije kako bi ostavili prostora Dodiku da se sam uništi, a strancima da mu u tome ‘pripomognu’.
Ono što gledamo zadnjih dana samo je završna faza jednog dužeg procesa, koji je počeo nakon zadnjih Općih izbora u BiH kada su nas baš iz Trojke uvjeravali kako se Dodik... eto ‘promijenio’, iako je baš svima bilo jasno da su to tek slatke nade bez stvarnog uporišta u realnostima turbulentnih političkih odnosa.
Ali... valjalo je ‘zgrabiti vlast’ i sve pripadajuće privilegije - naravno, pa se pri tome i notorni Dodik činio kao poželjan i odgovarajući partner kome neugodno laskanje Trojke ne samo da nije značilo baš ništa, već je svoje ‘partnere’ redovno još žešće vrijeđao i omalovažavao.
Čak ih i kočijaški psovao, dok su oni stalno ponavljali dobro uvježbanu mantru o ‘drugačijem’ Dodiku. Bili su ‘optimisti’.
Sličan odnos Trojke je imala i sa Draganom Čovićem (HDZ BiH), koji je od njih lukavo znao izvući skoro sve što ga je zanimalo. U šta je ‘upro prstom’.
Čak i više nego što je tražio.
Čoviću su ‘partneri’ u FBiH trebali samo da sklopi vlast u kojoj će biti najjača karika, pri čemu je gazio i vlastite principe o ‘legitimnom predstavljanju’, jer je Vlada FBiH imenovana na osnovama (jednodnevne!?) suspenzije Ustava, a ne stvarnog rezultata izbora i ustavom garantiranih mehanizama uspostave vlasti.
Ono što se već sada može zaključiti (uz dobru dozu vjerovatnosti) je da Trojka nakon svega ima tek simbolične šanse da se opet nekako dokopa - barem dijela vlasti. Da su izbori koliko ‘sutra’ – rezultat bi za njih bio najvjerovatnije – poražavajući... ali dugo je do izbora, pa je pomalo čudno zašto se lider opozicijske SDA - Bakir Izetbegović ponaša kao da već pobijedio!?
Izetbegović svakako ima razloga da razmišlja pobjednički, zbog čega ovih dana uredno održava i važne sastanke sa diplomatama i zvaničnicima, ali bi morao znati kako u BiH ‘političko vrijeme’ teče ponešto drugačije u odnosu na druge države i društva. Ovdje se iz raznoraznih razloga puno toga još uvijek može dogoditi u malo vremena.
Preuranjena kampanja može biti ‘dokaz snage’ i širenja optimizma, ali i ‘dvosjekli mač’ za onoga koji je pokreće, obzirom da se izborno tijelo jednostavno može zamoriti i uspavati, te povjerovati kako na ‘već dobivene izbore’... i ne treba baš obavezno izlaziti.
U svako slučaju sa ili bez izbora u BiH je nakon političkog debakla Dodika u Skupštini entiteta RS došlo do novog političkog momentuma, koji značajno mijenja odnose na političkoj sceni i koga bi svi rado nekako iskoristili.
Naplatili, ako se to bilo kako može.
Prerano je za nekakve konačne zaključke, jer je mnogo toga još nejasno. Prije svega odgovor na pitanje; Šta se to zaista Dodik dogovorio sa Amerikancima i kakve su sve moguće implikacije sasvim izvjesne izolacije Aleksandra Vučića i državnog rukovodstva Srbije na regiju... pa i BiH?
U svakom slučaju u uvijek toplom ‘bosanskom loncu’ sve je (još) moguće, pa i političko ‘usaglašavanje’ dojučerašnjih ljutih protivnika, jer svima je vlast itekako draga... bez obzira na zaklinjanja u narod i njegova prava.
Za zemlju i građane je najvažnije da se u preostalom vremenu do izbora nekako iznađe ‘tajni sastojak Bosanskog lonca’, koji će, ako ništa drugo - onemogućiti dalji nastavak beskonačne političke krize, koja odgovara samo onima na vlasti i pri vlasti.
Sa ovakvom politikom svi smo kolektivno na gubitku, osim onih koji se kunu da sve što rade - rade da bi nama ‘bilo bolje’...
Što se tiče ‘stranaca’ zar ne bi bilo najbolje da ‘nakon svih ovih godina’ - eksperimenata i polovičnih rješenja već jednom priznaju svoje promašaje i zablude i ovoj zemlji pomognu da stane na noge.
Ne okrećući glavu, već aktivno pomažući da se riješimo nelogičnosti i sulude etnokratije pod svaku cijenu, koja nas stalno sapliće.
Čak i onda kada mislimo da idemo naprijed!
Tajna dobrog Bosanskog lonca je u tome da se stalno miješa.
Na tihoj, ali postojanoj vatri! To zna svaka domaćica...
