Autobusi su praktično i povoljno prevozno sredstvo za kretanje gradom, no istovremeno mogu biti idealno mjesto za širenje bakterija. Autobusima godišnje putuje veliki broj ljudi, a bivši vozač John Miller upozorava da postoje dijelovi vozila koje je uvijek izbjegavao jer se na njima nakuplja puno više prljavštine nego što većina putnika misli.
Iako mnogi vjeruju da se autobusi svakodnevno temeljito čiste, John tvrdi da to često nije slučaj, stoga otkriva koja su mjesta toliko prljava da ih se on nikad ne bi usudio dotaknuti.
Ljudi misle da se autobus svaku noć temeljito očisti, ali, osim ako se neko ne požali ili se nešto prolije, mnoge stvari se ni ne diraju, samo se površno prebrišu. Vidio sam što se sve nakupi s vremenom i postoje mjesta na koja nikad ne bih stavio ni jaknu - kaže John.
Prije nego sjednete, lagano udarite po sjedištu, vidjet ćete puno prašine. Sjedite na godinama nakupljenim mrvicama, dlakama, prašini i ko zna čemu još. Sve što se prolije, samo se upije u tkaninu i s vremenom osuši. Sjedišta se rijetko dubinski čiste parom, iako bi to zapravo trebalo biti redovno - objašnjava.
John tvrdi da su gumbi za zaustavljanje među najviše korištenim dijelovima autobusa, ali i najmanje su čišćeni. Iako možda izgledaju uredno i sjajno, John kaže da rukohvati i šipke nisu čisti.
Hiljade ljudi ih dodiruje svaki dan, a između toga ih se gotovo nikad ne prebriše. U sezoni prehlada i gripe stalno sam gledao ljude kako kašlju u ruke pa onda drže šipku. Ako možete, uhvatite se rukavom - poručuje.
Što se tiče izbora sjedišta, John savjetuje da izbjegavate posljednji red.
Ondje ljudi najčešće bacaju otpatke i prolijevaju piće, a čistači rijetko dođu do tamo. U tom redu su omoti i mrvice, ali i puno neugodnije stvari, posebno kasno navečer.
