U Doboju bi danas trebao biti održan sastanak predsjednika svih parlamentarnih stranaka u BiH, sazvan po inicijativi Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske.
Sastanak dolazi kao reakcija na poruke Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, u kojima su vodeće sile — Sjedinjene Američke Države, Rusija i Kina — pozvale političke lidere u BiH na dijalog i rješavanje duboke ustavno-pravne krize unutar zemlje.
Na prvi pogled, poziv na dijalog može izgledati kao korak u pravom smjeru. U zemlji u kojoj je politička paraliza svakodnevnica, a institucije godinama funkcionišu na ivici blokade, svako okupljanje legitimno izabranih predstavnika može se činiti kao pozitivan pomak. Ipak, mnogo je razloga za oprez i sumnju u iskrene namjere ovog skupa.
Prvo i osnovno pitanje glasi: da li je Milorad Dodik uopšte legitimna osoba da inicira ovakav dijalog? Za njim je raspisana potjernica Tužilaštva BiH, što ga, prema riječima Nermina Nikšića, predsjednika SDP-a BiH, čini „bjeguncem pred zakonom“. Nikšićev stav je jasan — dijalog sa Dodikom u ovom trenutku nije moguć ni prihvatljiv.
Za čovjekom je raspisana potjernica i on je po zakonima ove države bjegunac. Prije bilo kakvog sastanka i razgovora s predsjednicima stranaka mislim da on ima zakazan sastanak s predstavnicima pravosudnih i sigurnosnih struktura u BiH - poručio je Nikšić.
Dodao je da ne isključuje dijalog kao princip, ali isključuje dijalog s osobom koja aktivno podriva institucije države.
Očekuje se da će se Dodikovom pozivu sigurno odazvati njegovi politički partneri iz Republike Srpske, što će ovom skupu već na startu dati karakter monologa unutar već poznate političke osovine, a ne autentičnog, inkluzivnog dijaloga.
Činjenica da su ključni politički akteri iz Federacije BiH, poput SDP-a, unaprijed odbili prisustvo, baca dodatnu sumnju na svrhu sastanka. Ako nema spremnosti da se okupe svi relevantni faktori i razgovara na ravnopravnoj osnovi, onda se ne može govoriti o ozbiljnoj platformi za izlazak iz krize.
Milorad Dodik je poznat po potezima koji više služe unutrašnjoj propagandi nego rješavanju problema. Ovaj sastanak lako može biti iskorišten za još jednu rundu optuživanja, deklarativnog pozivanja na suverenitet RS-a i pokušaj legitimizacije vlastite političke pozicije u trenutku kada je pod ozbiljnim pravosudnim pritiscima.
Dijalog jeste potreban. No dijalog pod uslovima koje postavlja Dodik, sa jasno isključenim neistomišljenicima, podsjeća više na performans nego na stvarni pokušaj izgradnje kompromisa. Ako domaći političari zaista žele preuzeti odgovornost, kako to poručuju iz Savjeta bezbjednosti UN, onda to mora uključivati sve strane, pravnu odgovornost i — možda najvažnije — minimum političke iskrenosti.
Sastanak u Doboju, u ovom trenutku, više izgleda kao Dodikov politički manevar nego početak ozbiljnog procesa deblokade. Bez šireg konsenzusa i povjerenja među liderima, Bosna i Hercegovina ostaje zarobljenik svojih dubokih podjela i ličnih interesa onih koji bi trebali da je vode.
