Navršit će se na ljeto četiri godine otkako je Lošinjanin Edi Avdić (37) izgubio život, koji je, smatraju njegovi najbliži, mogao biti spašen. Naime, Edi je preminuo jer otok te kobne noći, nakon teške povrede noge na staklena vrata, nije na raspolaganju imao helikopter koji bi ga prevezao u bolnicu na kopno. Hitna pomoć stoga je svojim vozilom krenula prema KBC-u Rijeka, no uslijed prokrvljenja stradali Edi tragično je preminuo nasred Kvarnerskog zaljeva, na trajektu koji povezuje otoke Lošinj i Cres s Krkom, piše 24sata.hr.
- Sjećam se tog dana kao da je jučer bilo, ta bol me nikad neće napustiti. Ja sam kao njegovateljica radila u Salzburgu, no dan prije čula sam se sa sinom preko videolinka i sve je bilo u redu. Dapače, idući dan on je iz Zagreba, gdje je radio, uzbuđen otišao na Lošinj proslaviti rođenje kćeri svoje sestre, bio je neizmjerno sretan što je postao ujak. Na kraju slavlja, po povratku kući, shvatio je da je zaboravio ključ od staklenih ulaznih vrata te ih je pokušao obiti, no pri tome je nezgodno ozlijedio nogu na staklu, pri čemu mu je probijena bedrena aorta. Njegov otac je odmah zvao Hitnu, a oni MORH sa zahtjevom za hitni prijevoz helikopterom. No MORH je odgovorio da im je helikopter u kvaru te se prema Rijeci krenulo vozilom Hitne pomoći na trajekt. U svemu tome izgubljeno je dragocjeno vrijeme i moj sin je, nažalost, izgubio bitku za život nasred mora - kroz suze je u dahu ispričala i danas neutješna Edijeva majka Katarina Dedić za 24sata.hr.
U rasplitanju ove tragične priče MORH je u početku tvrdio da poziv za pomoć kobne noći nisu dobili, tj. da poziv za medicinski prijevoz pacijenta nemaju u sustavu iako je tadašnji direktor Zavoda za hitnu medicinu PGŽ-a Davor Vukobrat tu tvrdnju opovrgao i bio jasan u izjavi kako je poziv helikopterskoj bazi MORH-a na Krku izvršen. Službenik u helikopterskoj službi je odgovorio kako helikopteri nisu operativni u tom trenutku. Naime, od tadašnja dva helikoptera MORH-a za hitne medicinske intervencije jedan je bio u kvaru, a drugi na remontu pa prijevoz helikopterom nije bio moguć. Na upit zašto helikopter nije bio operativan, MORH se ogradio odredbom o tajnosti takvih podataka, navodeći tek da se radilo manjoj neispravnosti koja je ubrzo otklonjena. U prilog im nije išla ni neslužbena informacija kako je i drugi helikopter koji je dežurao na Krku već duže imao problema koji su se navodno povezivali s remontom u Rusiji.
Šest dana nakon Edijeve smrti drugi čovjek Oružanih snaga, general pukovnik Siniša Jurković, priznao je da je poziv ipak zaprimljen, no da se u ovom, kao i u svim takvim slučajevima - čekao papir.
- Jasno je definirana procedura hitnog zračnog medicinskog prevoženja. Naručitelj prijevoza - u ovom slučaju Hitna medicinska pomoć - radiovezom najavljuje da će biti hitni zračni medicinski prijevoz s određene lokacije, broj pacijenata i druge ključne informacije. Taj naručitelj prijevoza je u tome momentu dužan popuniti papir koji ide ovlaštenoj osobi u zapovjedno središte, a zaključuje ga pilot kad izvrši svoju zadaću. Od te najave do samog obrasca trebaju od dvije do četiri minute. Mi u ovom konkretnom slučaju, kad je mladić preminuo, nismo ni evidentirali jer takav pisani zahtjev nije ni došao. A i netom prije toga izvijestili smo Hitnu pomoć u Rijeci da helikopter nije spreman za izvršenje zadaće te da imamo neispravnost i da je otklanjamo - svojevremeno je objasnio Jurković potvrdivši da je poziv bio na radiovezi, no da je njima ključan bio navedeni dokument.
- Ne možete samo na nečiji poziv, ajte amo, ajte tamo, ajte ovo, ajte ono, ipak smo ozbiljni sistem koji počiva na procedurama, pravilima, propisima, zakonima i važećim zapovijedima. Nijedan put helikopter nije poletio da nije bilo pisanog zahtjeva - naglasio je tad zamjenik načelnika Glavnog stožera OSRH.
Zašto nije poslana zamjenska letjelica, upitan je tad Jurković.
- U Splitu imamo još jedan helikopter s dvije dežurne posade za hitni medicinski prijevoz i imamo dva helikoptera koji služe za ostale zadaće - prijevoz organa, potragu i spašavanje, razmješteni su u Lučkom i Divuljama, ali zbog najave olujnog nevremena nismo ih prebacivali jer smo procijenili da ćemo riješiti sami neispravnost - odgovorio je u avgustu 2021.
No Edijevoj majci to nije utjeha. Teško joj je, kaže, i danas kao i tog dana, ali još i teže jer se, smatra, historija nažalost ponavlja.
- Ma kasnije su svi samo prebacivali lopticu, a i činjenica je da je moj Edi umro na Dan oluje, kad su svi oni bili ko zna gdje. Ne mogu vjerovati da se u takvim situacijama čeka nekakav papir. Pa prebacite čovjeka kad su minuti u pitanju, a poslije rješavajte papire. Stvarno ne znam što bi se trebalo dogoditi da se iskorijeni nemarljivost sistema. Kad sam vidjela da je zbog gotovo istih razloga preminuo i dečko s Lastova, sve mi se vratilo i po koji zna koji put sjetila sam se tog kobnog dana kad smo ostali bez našeg sina, brata... Neizmjerno mi je žao roditelja dečka s Lastova i svih onih koji su zbog neefikasnosti sustava izgubili svoje najmilije jer znam kako je to ostati bez djeteta, mi smo sve to prošli. Duboko vjerujem da bi moj Edi ostao živ da je na kopno prevezen helikopterom. Možda bi ostao bez noge, ali bi ostao živ - uvjerena je tužna majka koju nitko od nadležnih nakon tragične smrti nije nazvao da izrazi saučešće ili pruži toplu riječ.
Edijeva majka nakon svega razmišljala je i o tužbi, no putem je izgubila snagu za borbu protiv sistema, koju bi, po mišljenju advokata, najvjerovatnije izgubila te još morala plaćati sudske troškove.
- Advokat mi je rekao da nečiji rođak tamo ima nekog hirurga koji će tvrditi kako Ediju nije bilo pomoći bez obzira na prijevoz i tad bi bilo pojeo vuk magare, a na muku bi mi legli i svi troškovi koje bih vjerojatno morala namiriti. Da stvar bude bizarnija, moj sin je tad radio u konobi 'Didov san', koja se nalazi blizu Sabora i u koju dolaze svi ti 'velikani', političari i svi koji nam kroje sudbinu. Kako je bio savjestan i vrijedan dugogodišnji radnik, izabran je za konobara godine i pet dana prije smrti baš on je poslužio ministra Beroša. Pa ako me danas slušaju oni kojima bih uputila apel, molila bih ih da uspostave bolju i savjesniju organizaciju po pitanju zdravstva, pogotovo za nas otočane, bez obzira na vremenske prilike. Jer zbog njihove nemarnosti naših sinova više nema. Ima helikoptera, ima osoblja, ali se životi i dalje gube. Zašto, ne znam - kaže shrvana majka za 24sata.hr.
