Kada se spomenu pravo i pravda u demokratski uređenim državama, stječe se dojam da u bh. društvu sve funkcioniše pravno i pravilno.

Bosanskohercegovačko društvo od 1945. do danas prošlo je i komunizam u jednom blažem obliku i socijalizam u posebnom jugoslavenskom obliku. I jedno i drugo kao jednopartijsko društveno uređenje.

Društvo se gradilo i bilo je socijalno osjetljivo.

Svako je bio zdravstveno osiguran i svako se mogao besplatno školovati, a radilo se u državnoj upravi i u državnim preduzećima.

Selo se bavilo i individualnom poljoprivredom.

Sve u svemu, može se reći da je društvo postajalo sve bolje i bolje dok se nije 1990. potpuno raspalo pojavom prvih stranaka i demokratskih izbora.

Nakon 1990. kreće demokratija i demokratski, oružani najgori mogući raspad Jugoslavije.

Negdje u isto vrijeme 1993. Čehoslovačka se fino, ljudski, sporazumno, podijelila na Češku i Slovačku.

E sada, od 1995. naovamo kreću demokratski izbori i uređenje država po liberalnoj demokratiji.

Nije to baš išlo kako se zamišljalo.

Premijer u Zagrebu završi u zatvoru zbog nekih sitnih višemilionskih „manjaka“ po državu, a premijer u Beogradu završi dva metra ispod zemlje zbog, izgleda, uvođenja demokratije u društvo.

Bosna i Hercegovina ima demokratskih namjesnika ugrađenih u svoj Ustav. Tog namjesnika neko izabere i on mlati k‘o Maksim po diviziji, po bh. zakonima, i utjeruje strah, tako demokratski, svim političarima koji imaju želju i volju da traže rupe u demokratiji.

Te rupe najočitije su shvaćene kroz demokratski parlament.

Ide se do te mjere da parlament može sve, tako ako parlament izglasa da su konji ljudi, ima da se taj zakon potpiše i objavi u Službenim novinama. I da se nakon objave primjenjuje zakon.

Hajde sada objasni nekom Špancu, Francuzu, Italijanu, Nijemcu, Belgijancu kako funkcioniše bh. društvo...

A odgovor je jednostavan:

BiH funkcioniše kao i svaka druga država; ide se na posao, ide se u školu, voze se auti, pije se i jede kao i svuda.

Poštuj zakon i ne boj se, što bi se reklo.

Nekidan jedan Belgijanac u Sarajevu pitao sina moga prijatelja da mu objasni kakav uopće BiH ima problem kada on vidi da sve funkcioniše, baš sve, kao i u svakoj državi kuda je hodao kao turista.

Sin mog prijatelja mu je objasnio ovako...

Postoje dva problema i izgledaju ovako:

Kada pravoslavci iz BiH, koji su nacionalno Srbi, dođu u Beograd, tamo ih Beograđani zovu Bosancima ili Hercegovcima jer su iz Bosne i Hercegovine, što je jedino moguće jer nisu Srbijanci.

A kada katolici iz BiH, koji su nacionalno Hrvati, dođu u Zagreb, onda ih tamo zovu Hercegovcima ili Bosancima jer su iz Bosne i Hercegovine, što je jedino moguće jer nisu Hrvati u državnom smislu, ne identifikuju ih s državom Hrvatskom.

Tako je Belgijanac shvatio da BiH uopće nema problema ili ih ima kao i svaka druga država i rješava ih.

(S. E.)