Bošnjački identitet bio bi ugrožen bez Izetbegovića

Želio bih da čitalac zna i razumije da sve što sam pisao o Aliji Izetbegoviću, bio je moj pokušaj govorenja istine o ovome čovjeku, kojem sam korektno služio u interesu svoje domovine Bosne i Hercegovine. Pritom nisam imao podršku bilo koje političke grupacije u bosanskohercegovačkom društvu, pa ni SDA, čiji je predsjednik bio Alija Izetbegović. Bio sam lični izbor predsjednika vladajuće stranke.

Uostalom, to nikada nisam ni tražio, a ni dobio. Sada ću sa vama da podijelim dijelove iz teksta moje knjige “Sjećanja na Aliju Izetbegovića”. U njoj možete pročitati mišljenje trojice visokih predstavnika - Paddyja Ashdowna, Wofganga Petritscha i Christiana Schwarza Schillinga. Sa svakim od njih sam razgovarao posebno.

ASHDOWN: Gospodine Jerkoviću, hvala Vam što ste došli danas i dopustite da Vam zahvalim za napisane knjige “Alija izbliza I-III”, koje govore o Aliji Izetbegoviću. I ja pišem, vodim svoj dnevnik uključujući i ove dane provedene u Bosni i Hercegovini. Sve sam marljivo zabilježio. Svoj dnevnik, ovu svoju knjigu, ostavit ću Univerzitetskoj biblioteci Velike Britanije i nakon 30 godina ovaj zapis će se dostaviti univerzitetima Bosne i Hercegovine i, naravno, materijal će se moći otvoriti. Siguran sam da će se tada saznati mnogo vrlo zanimljivih detalja o novijoj historiji Bosne i Hercegovine.

JERKOVIĆ: Da li se sjećate kada i pod kojim okolnostima ste imali prvi susret sa Alijom Izetbegovićem?

ASHDOWN: U julu 1992. došao sam u napadnuto Sarajevo. Dok smo bili tamo, zgrada je bila izložena snajperskoj vatri i granatama minobacača sa srpskih položaja koje su padale nedaleko od nas. Jedan od prozora bio je raznesen. Ali izgledalo je da predsjednik sve to prihvata sa potpunom ravnodušnošću. Dugo smo razgovarali. Bio sam veoma impresioniran njegovim dostojanstvom i hrabrošću u isto vrijeme. Obećao sam sam sebi da ću, kad god dođem u Sarajevo, pokušati da se sretnem s njim. Tako se i dogodilo.

JERKOVIĆ: Došli ste u našu zemlju u ratu. Prisustvovali ste javnom iskazivanju teritorijalnih težnji prema Bosni i Hercegovini. Naravno, mislim na hrvatskog predsjednika Tuđmana koji vam je crtao na salveti kako će on i Milošević podijeliti BIH. Da li je taj događaj imao na Vas neki uticaj u smislu da se više uključite u rješavanje krize u BIH?

ASHDOWN: Moj susret sa Franjom Tuđmanom na večeri u Guildhallu, koja je organizovana 16. maja 1995. povodom 50. godišnjice završetka rata u Evropi, zaista je ostavio veliki utisak na mene. Kako bilo, ja sam bio šokiran informacijama koje mi je dao g. Tuđman o planu (za koji sam poslije otkrio da je to plan iz Karađorđeva) skovanom između njega i Miloševića u lovačkoj kolibi, da podijele BIH na dva dijela između Hrvatske i Srbije. Također sam bio šokiran onim što sam smatrao da je veoma bešćutan stav Franje Tuđmana prema patnjama izbjeglica i njihovom stradanju, što bi bio rezultat operacije Oluja. Toliko sam bio uznemiren onim što mi je Tuđman otkrio da sam poslao zabilješke o večeri, zajedno sa dokumentima, u Britanski ured vanjskih poslova da se upoznaju s tim. Ali tada nisam rekao ništa javno. Kada je, ipak, pokrenuta operacija Oluja, promišljeno sam pustio informaciju o mome razgovoru međunarodnoj štampi, nadajući se da će to upozoriti međunarodnu zajednicu na stvarne ciljeve ove operacije.

Nadao sam se da ću uvjeriti međunarodnu zajednicu da interveniše, a osobito SAD, kako bi se zaustavila operacija prije nego se ostvare njeni ciljevi. Nakon toga mi je rečeno da je to bio jedan od ključnih razloga zbog kojih je vlada SAD-A intervenisala s ciljem da zaustavi operaciju Oluja. Alija Izetbegović je tokom pregovora uoči rata zagovarao nastavak postojanja Jugoslavije i zajedno sa makedonskim predsjednikom Kirom Gligorovim predložio opciju, takozvanu asimetričnu federaciju. Nažalost, sile razuma i kompromisa su ostale na margini u raspadajućoj Jugoslaviji. Pod ovim novim okolnostima Izetbegović je pokušao izvući BIH iz ratnih previranja, ali se pokazalo da je to nemoguća misija, s obzirom na dogovor Tuđmana i Miloševića da je podijele i na to da Evropa nije pokazala interes da to spriječi.

JERKOVIĆ: Kako Vi vidite historijsku i političku ulogu Alije Izetbegovića u tom kontekstu?

ASHDOWN: Često sam kasnije razmišljao o Izetbegoviću koji je imao dobre namjere, ali ih nije znao ili ih nije mogao provesti u djelo. Gotovo sam posve siguran da mu Evropa nije dala da učini više, a poznajući njegov rad, bio sam uvjeren da je spreman i da je htio učiniti više. Osjećao sam da ima dobrote u njemu, ali dobro nije presudna stvar u politici i političkom odlučivanju. Bez pomoći van Bosne i Hercegovine, on je preuzeo zadatak da vodi i brani zemlju u ratu koji je prijetio njenim uništenjem.

Vodio je Bošnjake na samom početku s veoma malo pomoći i time odbranio bošnjačku etničnost i kulturu od snaga koje su željele u potpunosti da je unište. Činjenica da je Alija Izetbegović uspio u tom zadatku je pokazala ogromnu hrabrost njega kao osobe, njegovo vojno umijeće i u mnogome umijeće u političkom vodstvu države. Ukratko, kao što sam rekao na njegovoj dženazi, poštujem Aliju Izetbegovića kao oca njegove nacije, bez koga sumnjam da bi Bosna i Hercegovina kao država preživjela. Također, nimalo ne sumnjam da bi koncept bošnjačkog identiteta bez njega imao užasne posljedice. Mjesto Alije Izetbegovića u historiji će se bez sumnje temeljito proučavati i bit će različiti pogledi na neke od njegovih djela. Sve u svemu, mislim da bi trebao biti posmatran kao jedan od krucijalnih ličnosti u historiji druge polovine prošlog stoljeća na Balkanu.