Večeras je Brusa bezistan drugačiji. Iako njegovi kameni zidovi već stoljećima čuvaju šapat prošlosti, nikada do sada nisu ovako nježno podrhtavali pod teretom emocije. Pod svodom gdje su nekada trgovci tiho dogovarali cijene, večeras su oči vlažne, ruke spojene, a srca otvorena.
Dok Armin Muzaferija izvodi pjesme koje ne traže objašnjenje, jer govore jezikom srca i nema potrebe za riječima. Pogledi govore sve. Ovo nije samo koncert. Ovo je susret. Susret čovjeka sa sobom, s drugima, s onima kojih nema, a tu su više nego ikad.
Prisutnima se na samom početku obratio muftija sarajevski prof.dr. Nedžad Grabus, ističući da je Bajram prilika da pokažemo zajedništvo i jedinstvo.
Drago mi je da smo svi zajedno večeras. Jedno veliko srce našim majkama Srebrenice. Nikad se ne smijemo umoriti na putu dobra. To nije stvar izbora već naša obaveza", istakao je Armin Muzaferija.
Maestralnim djelom "Hadžija" nastavio je program koncerta.
Svaki ton večeras nosi više od melodije. Nosi teret jedne kolektivne tuge, ali i svjetlo koje iz nje izbija. Brusa bezistan večeras grli sve majke koje nisu imale kome spremiti bajramski ručak, sve nane koje su naučile da bol ne umanjuje dostojanstvo, već ga produbljuje. Ova noć je njima posvećena, kao tihi naklon za godine koje nisu stajale, i za snagu koja nije tražila aplauz.
Sav prihod ovog događaja ide onima kojima ne možemo vratiti ono što je izgubljeno, ali možemo biti rame, razumijevanje, podrška. Dom za majke Srebrenice. Naše tihe heroine koje ne traže pažnju, već istinu. One koje ne traže sažaljenje, već poštovanje i nježnost koju nosi ova večer.
Pokroviteljstvo ovog događaja, dolazak vjerskih autoriteta, prisustvo ljudi svih generacija – svi su oni znak da društvo nije izgubilo ono najvrednije a to je empatija.
U vremenu u kojem se često zaboravi kako izgleda istinska ljudska toplina, ova večer postaje podsjetnik. Da smo živi. Da možemo biti bolji i da nismo sami.
I dok noć polako pada nad Sarajevom, Brusa bezistan blago svijetli – ne samo zbog reflektora, već zbog unutarnjeg sjaja ljudi koji su došli da osjete, da pruže, da budu dio priče veće od njih samih.
Brusa bezistan večeras nije samo mjesto – on je doživljaj. Tišina koja grli. Zvuk koji liječi. Pogled koji razumije.
U ovom trenutku, Sarajevo diše drugačije, sporije, dublje i sa više duše.
Hvala na svemu
