Bursać: Smijenjeni Dodik jači nego Tito na vlasti '72

Sve vam je jasno-državna vlast neće moći bez SNSD-a pored ovakve kilave entitetske opozicije, a SNSD ovakav kakav jeste ne može bez šefa Dodika koji ostaje na čelu partije. Pa će tako Dodik iz sjenke biti komandant bez odgovornosti koji se pita za SVE. A da se pitao ne bi ni sam sebi izdejstvovao bolju poziciju od ove. Je li u zatvoru? Nije! Hoće li biti u medijima i hoće li se pitati? Za sve one koji misle da neće-HOĆE ITEKAKO!

Eto nas, došli smo do te tačke apsurda gdje pravosnažni osuđenik, ‘smijenjen’, ‘uklonjen”, ‘izbačen na marginu’ — a ustvari sjedi na najudobnijoj, najhladovitijoj i najkomotnijoj fotelji moći u Bosni i Hercegovini.

Zove se Milorad Dodik, možda ste čuli za njega.

Kako se neki hvale da je ‘uklonjen’ ‘sklonjen’ da ga ‘nema više’…I gle čuda taj i takav Milorad Dodik: nije predsjednik Republike Srpske, ali zato jeste predsjednik SNSD-a koji komanduje svim procesima u entitetu i dobrim dijelom procesa u državi.

Jer, budimo iskreni, budimo realni kakva je razlika? Evo ja ću vam reći odmah: Predsjednik entiteta je protokolarna funkcija, nešto poput otvarača šatora na vašaru. Predsjednik stranke, u zemlji u kojoj stranke bukvalno i figurativno posjeduju državu, e to je onaj pravi tron. To je kraljevska, ambasadorska, i carska stolica. I tu Dodik trenutno sjedi, zavaljen, dok mu Schmidt i društvo prave hlad, kao da su baštovani u bakinačkom dvorištu.

A Christian Schmidt?!

A šta radi visoki predstavnik koji uporno odbija da potpiše sopstveno tumačenje odluke o ‘smjeni Dodika’? Čovjek se boji ‘eskalacije”. Pa šta radiš, care? Nisi ti vatrogasac, ti si čuvar ustava i zakona! Ali, ne, eto gospodin ne želi da se zamjeri Dodiku i da ga skine iz fotelje šefa stranke. Jer, znate, nije vrijeme. Kao da postoji pogodno vrijeme za sprovođenje presuda. Kao da pravda ide na godišnji odmor. U nas i ide, ako je ikad i došla sa famoznog godišnjeg.

Hoćete konkretno:

‘Visoki predstavnik Christian Schmidt ne želi potpisati tumačenje pravnog tima OHR-a prema kojem Milorad Dodik ne može biti predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), saznaje Istraga.ba. Pravni tim OHR-a je pripremio akt u kojem piše da, sukladno presudi Suda BiH, Dodik ne može obavljati dužnost predsjednika SNSD-a, jer se ta stranka finansira budžetskim novcem, ali je Schmidt, prema informacijama Istrage, svojim saradnicima kazao ‘da nije vrijeme za podizanje novih tenzija'

Hm, na koga li me podsjeća ovo lutanje moći zajedno sa funkcijama? Dobro, radi to Vučić; i Putin naravno...ah da, tu je Dragan Čović Miloradov frend koji je i kad je ništa - prvi čovjek HDZ-a BiH i sa te pozcije ima neupitnu moć. Ako je dobro njemu, šta će faliti Dodiku? Ništa!

Pa će tako Dodik iz sigurne sjenke biti komandant bez odgovornosti koji se pita za sve. A da se pitao ne bi ni sam sebi izdejstvovao bolju poziciju od ove. Je li u zatvoru? Nije! Je li primio k znanju da je država jača od njega? Evo se smijem! Hoće li biti u medijima? Za sve one koji misle da neće-HOĆE ITEKAKO!

A za politiku, pa već sam vam objasnio-državna vlast neće moći bez SNSD-a pored ovakve kilave entitetske opozicije, a SNSD ovakav kakav jeste ne može bez Dodika koji je i svoje ime implementirao u stranku. Tako da - jasno vam je sve!

A CIK, svojim zadnjim odlukama pretvara pravosnažne sudske presude u vic.

‘Ne vidim poveznicu da predsjednik stranke bude smatran službenom osobom', kazala je članica CIK-a Irena Hadžiabdić koja zagovara da CIK ovjeri učešće SNSD-a za prijevremene izbore za predsjednika RS.

‘Mi ne možemo nikome zabraniti da bude predsjednik stranke' kazala je članica CIK-a Vanja Bjelica.

I tako…

CIK, dakle, uredno prihvata Dodikove potpise, priznaje ga kao pravog i pravnog predsjednika SNSD-a i tako nas sve uvjerava da pravosudni sistem postoji samo na PowerPoint prezentacijama OHR-a.

I tako, Milorad Dodik — smijenjen, uklonjen, osuđen — sjedi danas sigurniji nego ikad. Jer šta god Schmidt odlučio, šta god Sud presudio, šta god poltička partija saopćila, Dodik ostaje na mjestu gdje je moć stvarna: na čelu partije.

I to mu je dovoljno. Zasad. To mu je sveti početak. Novi. On komanduje ministrima, poslanicima, delegatima, upravnim odobrima, policijom, medijima. On zove, naređuje, dogovara, kalkuliše, planira i naređuje. U debeloj hladovini svoje partije, bez imalo odgovornosti prema građanima, a sa maksimalnom kontrolom.

Ako ne vjerujete, pogledajte opet Dragana Čovića. Niti predsjednik Federacije, niti član Predsjedništva, a opet šef svega hrvatskog u BiH. To je model. Biti šef stranke znači biti šef političkog, ekonomskog i bezmalo biološkog života u BiH.

I šta onda ostaje nama smrtnicima? Da priznamo očigledno: Dodik nije oslabljen kako se to slavodobitno tvrdilo, on je zapravo ojačan. On je danas politički besmrtan upravo zato što je uklonjen s funkcije gdje je nekome morao polagati račune i dijeliti odgovrnost. Jer, kad ne snosiš odgovornost, a odlučuješ o svemu — to se zove vladarski raj na zemlji.

Dakle, smijenjeni Dodik je jači nego ikad. Ako pitate mene, ako pitate Schmidta, ako pitate CIK, ako pitate Čovića — odgovor je isti: Dodik ostaje. Ostat će dok mu se ne dosadi. Ili dok Schmidt ne nađe pravo vrijeme da uradi svoj posao. A znamo već kad će to biti — nikad. A možda ni tad!

Ili kako to Dodik jednom reče, BiH je beskonačna privremenost. Ako je to tako, Dodik je u toj beskonačnoj privremenosti stalna konstanta. Pa se trebamo zapitat, o apsurda, nije li on najveće obilježje ove i ovakve BiH.