Bursać: Više stranaka nego povratnika - bošnjačko samoranjavanje u RS-u!

Podijelite 36 hiljada glasova na dvije liste, dodajte apstinenciju i dobit ćete scenarij u kojem oba bloka ostaju ispod praga. To više nije politički rizik, to je ruski rulet sa šest metaka u bubnju – i svi meci su namijenjeni bošnjačkom političkom opstanku u RS. Dok se u Sarajevu vode bitke za dominaciju unutar bošnjačkog korpusa, cijenu plaćaju povratnici u Prijedoru, Kozarcu, Zvorniku, Bratuncu, Doboju... Oni ne trebaju dvije liste sa istim programskim frazama. Njima treba minimum racionalnosti- jedna lista koja prelazi izborni prag i artikuliše njhove potrebe na terenu.

Nismo daleko od apsurdne situacije kada će u entitetu Republika Srpska biti više ponuđenih političkih opcija za Bošnjake povratnike od samih Bošnjaka povratnika. Jer da se razumijemo, njih gotovo da i nema. Svedeni su na ispodstatističku grešku i uz dijasporu koja se o sebi zabavila predstavljaju populaciju u izumiranju. Bukvalno.

Dakle, ono što nije pobijeno u genocidu, masovnim zločinima, što nije protjerano u etničkom čišćenju, danas je preraslo u nešto između statističke greške i ništavila. U toj bošnjačkoj atomizaciji do neprepoznavanja, stvorena su (sad za sad) najmanje dva politička bloka kojima je jedino zajedničko sakupljanje glasova od onih drugih i ništa više od toga. Na ovakvu situaciju Dodik i ostatak harambaša iz RS-a mogu slobodno otvoriti pobjednički šampanjac.

U Banjaluci, na vikend-političkoj ekskurziji iz Sarajeva gdje je više kamera i novinara od posjetilaca potpisuju sporazume. Rukuju se, fotografišu, pozivaju na “jačanje institucija” i obećavaju “evropski put”.

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, Narod i Pravda, Narodni evropski savez, Pokret demokratske akcije, Naprijed -svi pod istim reflektorom, svi sa porukom da “mnogi bi voljeli da nismo tu”. Suštinsko pitanje je-ko uopće još jeste tu i ko šta ima da voli ili ne voli? A prije svega toga, da li se oni obraćaju onoj zapostavljenoj, rastjeranoj i uplašenoj bošnjačkoj povratničkoj populaciji ili “onim drugim“.

Čitaj SDA i DF-u? Prije će biti onim drugim, jer ih narod nešto pretjerano niti ne interesuje. Pa je tako banjalučko okupljanje bilo namijenjeno sarajevskim medijima i političkim podjelama na nivou Federacije BiH. U RS-u teško da je iko zapazio da su došli.

Jer matematika je surova, a Republika Srpska nije politički salon nego teritorij na kojem je bošnjačko biračko tijelo desetkovano, raseljeno, zastrašeno i demografski iscrpljeno. Posljednji ozbiljan pokušaj objedinjavanja – “Pokret za državu” 2022. izvukao je nešto više od 36 hiljada glasova za Narodnu skupštinu RS. Pet mandata. Tanka linija političkog preživljavanja, ali ipak linija. Ta brojka nije bila znak snage, nego maksimum iz tadašnje realnosti u kojoj povratnici glasaju između straha i nade, a dijaspora između ogorčenja i hroničnog umora.

Danas se i ta krhka masa dijeli na (minimum) dva tabora.

Jedan blok bez Stranke demokratske akcije, Stranke za Bosnu i Hercegovinu i Demokratske fronta. Drugi blok u najavi, kao odgovor na prvi. Umjesto jedne zajedničke kolone koja bi makar pokušala zadržati barem simbolički mandat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, dobija se međusobno odmjeravanje mišića na terenu gdje nema ni mišića ni mase, a bogme ni glasača.

Cenzus u Narodnoj skupštini RS iznosi tri posto. Tri posto u entitetu u kojem je izlaznost većinskog naroda stabilna, a izlaznost povratnika sve slabija. Sa lošeg na gore. Podijelite 36 hiljada na dvije liste, dodajte apstinenciju i dobit ćete scenarij u kojem oba bloka ostaju ispod praga. To više nije politički rizik, to je ruski rulet sa šest metaka u bubnju – i svi meci su namijenjeni bošnjačkom političkom opstanku u RS.

Izgubi li se mandat u državnom parlamentu iz RS-a, to neće biti tek tehnički poraz. To će biti poruka da je entitet politički homogeniziran do kraja, bez ijednog autentičnog glasa povratnika. A tada će svaka priča o “jačanju države” zvučati kao loš vic. Nije da je i do sad nešto dobra.

Razmislimo malo, ako stranke bez ozbiljne infrastrukture u RS-u formiraju nekakav blok, a potom pozivaju druge da im se priključe, radi li se o jedinstvu ili o klasičnom jeftinom političkom marketingu? Ako druga strana odgovori formiranjem vlastitog bloka, radi li se o principijelnosti ili o sujeti? U oba slučaja rezultat je isti: dijeljenje istog, premalog kolača od koga je ostala jedna kašika.

Dok se u Sarajevu vode bitke za dominaciju unutar bošnjačkog korpusa, cijenu plaćaju povratnici u Prijedoru, Kozarcu, Zvorniku, Bratuncu, Doboju... Oni ne trebaju dvije liste sa istim programskim frazama. Njima treba minimum racionalnosti- jedna lista koja prelazi izborni prag i artikuliše njihove potrebe na terenu.

Odgovornost se ne može svaliti (samo) na Milorada Dodika i njegov sistem. Milorad Dodik jeste arhitekt-nastavljač institucionalne diskriminacije, ali političku fragmentaciju bošnjačkog biračkog tijela ne proizvodi on. To proizvode centrale koje teritorij RS-a koriste kao poligon za međusobne najprizemnije obračune.

Paradoks je bolan: što je bošnjačka populacija u RS-u manja, to je broj političkih “ponuda” veći. Umjesto gravitacije ka jačem, svjedoči se centrifugalnoj sili razdvajanja i fragmentiranja. Umjesto instinkta opstanka, dominira instinkt nadmetanja-preko povratničkih leđa dabome.

Ako 2026. godine probosanske stranke ostanu bez cenzusa, neće to biti posljedica “teške političke klime”, nego logičan epilog sadašnje strategije. Fragmentacija u uslovima demografske pustoši nije pluralizam. To je političko samoubistvo.

U entitetu u kojem je bošnjačko ime već tri decenije pod pritiskom, luksuz podjela jednostavno ne bi smio postojati. Svaki glas ima težinu veću od svoje brojke. Svaki mandat je više od fotelje – on je dokaz da povratnici nisu statistička fusnota.

A danas se, pod svjetlima banjalučkih sala, ponovo igra ista igra: ko će biti lider, ko će biti nosilac, ko će prvi izaći pred kamere. Dok se ta igra vodi, ionako usahlo biračko tijelo se topi.

Na kraju, ostaje surova činjenica: politička matematika u RS-u ne prašta sujete. Ili će se sabrati-bukvalno i figurativno, ili će nestati. Trećeg puta nema.