Sa tugom i poštovanjem opraštamo se od Besima Spahića, čovjeka čije je ime utkano u teške, ali časne stranice savremene historije Zenice, Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda.
Poznavao sam ga kao čovjeka dobre duše i otvorenog srca, ali prije svega kao hrabrog i neustrašivog borca, koji nije uzmicao ni onda kada je bio neshvaćen, niti je šutio kada je istina tražila glas. Njegova snaga nije bila u sili, već u uvjerenju; njegova hrabrost nije bila bučna, već postojana. Bio je od onih ljudi koji nose breme vremena, svjesno i odgovorno, bez kalkulacija, vjerujući da je služenje narodu najveća čast.
Piše: Dr. Mustafa Cerić
Kao načelnik općine Zenica u najtežem periodu od 1992. do 1997. godine, Besim Spahić je preuzeo odgovornost kakvu rijetki mogu ponijeti. U vihoru rata, razaranja i neizvjesnosti, ostao je uspravan, vođen idejom da se grad i ljudi moraju sačuvati — ne samo fizički, nego i moralno. Njegovih 72 godine zemaljskog života ostavile su duboke i vidljive tragove na sudbinu Bosne i Bošnjaka, upravo onda kada je naš narod prolazio kroz najteža iskušenja svoje historije.
Svojim kasnijim djelovanjem kao ambasador Bosne i Hercegovine u Republici Turskoj, zastupnik u Parlamentu Federacije BiH, predsjednik SDA Zenica i predsjedavajući Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, pokazao je da se domovina brani i gradi na mnogim frontovima — riječju, dijalogom, političkom odgovornošću i dosljednošću principima.
Zadužio nas je.
Zadužio nas je da ga pamtimo po dobru, da se sjećamo njegovog doprinosa bez zaborava i bez površnosti. Zadužio nas je da mu uputimo dovu iz iskrenosti naše duše, moleći Allaha, Milostivog i Samilosnog, da mu oprosti grijehe, primi njegova dobra djela i uvede ga u Džennet među one koji su živjeli i radili za druge.
Neka mu je vječni rahmet i mir, a porodici, prijateljima i svim poštovaocima neka Allah podari sabur.
Allahumma-’gfir lehu, werhamhu, wed’hilhu džennete-l-Firdevs.
Amin.


